ANITA KONJICIJA
MAKU
izgubljeno je srce u vremenu traganja… za životom i umorno je i oči i srce tijelo u zarobljenosti mesa i kostiju, a duša želi u visine prigrliti jednu zvijezdu za sebe i skloniti je u svoje srce za bolji svijet! |
BAJKA
u sivilu magle nazirem samo lice oči i suze u njima čudesni oblak slutnje u srcu da desit će se sunce osmijeh u pruću ispunjenih snova i tajna da je sretna. STRANAC
Kako li je samo uspio da me otjera? Da u sebi sakrije sve moje I u zaboravu da pročita Kako sam stranac Njemu U gradu U kojemu i kiša kad pada nije samo kiša. Uspio je da me otjera Na put gdje susrećem samo Njih U prolazu Tada sam stranac Sebi Kako li je Tebi? |