U NJEGOVO VIJEME
(otela se njegova misao) Na dlanu su skupljeni svi njegovi osjecaji nalik prahu nastali u trenutku nestali u drugom Prateci glas koji ga mami na korak dalje on je nacinio dva, otisao predaleko bio je neznan sam sebi kad je kisa pocela okrenuo se, htio je nazad ali vise nema smisla postao je neznan i drugima Otisao je ne prihvatajuci vraca se ne prihvacen vremenom, sve je to tamno i blijedi samo treba cekati da kisa prodje... DAJANA RAPČENKO
NEK BUDE DAN
Nek bude dan kad se slomi u meni ona sjenka što me vodila pokazala mi put Nek bude dan na svjetlo nek izadju sve misli jer u noći se ne vide u noći se zaborave Nek bude dan jer se ne mogu skriti nicemu nadati vjetar ceme odati Samo nek je dan... |
OSTAJEM
Povlacis izguzvan carsaf na svoja naga bedra rukom krijes mokar obraz izmisljas razloge pravis vrtlog rijeci bez smisla vjesto izbjegavajuci istinu govoris o mladosti o plamenu nade do koje je dalek put izvlacis iz rukava karte koje su odavno ispale iz igre nastaje gluva tisina onda kada je najmanje pozeljna pratim ti trag hladnih ruku bez pogleda znam tvoj posljednji pokret on mi govori da odlazis ostajem rijesen da gledam kisu kako spira tvoje umorne tragove. |