***
Teško da mu strelice znaju biti teško, U lokvama ovih i ovakvih ljudskih naravi, Mašini je reći krotko, Ganjaju se rijeke u umjetnoj travi. Sažimam sva strpljenja svijeta, Prste duše dotaći možeš, I zgaženog li na platnu djeteta, U jednoj kutiji zgusnute naći ćeš. Cijepanja moja sva, postala su mišem klik, Dok se oru želuci uvelih miševa, I svi krikovi izgubili su krik, Ne mogavši preći preko internetskih leševa. DALILA KRASNIĆ
|
UMIŠLJAJI
Moji umišljaji pjevaju mi, Kako bijah svoj lični mamlaz, Moji umišljaji cvokoću mi Na uši, na srce - poeziji sam izlaz. IZBAVI PRIKOLICU!
Izbavi prikolicu iz rijeke, Drvad joj tetura točkove, Izbavi prikolicu iz tijela, Pune joj sljepoočnice ljubavi. Izbavi prikolicu iz ormana, Prašina dana shrvana sama, Izvadi žuč iz zaključaonice, Vidiš kako je izigrana. IZVUCI SE IZVUCI
U cik-cak strastima kolebati se, Nije li je lako, Riječima svlačiti se, Nije li je teško. Umišljene brige kruže mi struk, I sve potankosti njegova bića uma, Pretvaraju me u cik-cak luk. Ja jako znam da mi smeta, I obigravam oko svojih ruku, Njegovih žamora cijela planeta. Zapetljavaju mi se noge, Prska me stid, Jezici zapetljavanje reć ne mogu. A kada proključaju svi nemiri, U loncu papirnatom željeznih luda, I kvaka na grudima uznemiri se, U tim obožavajućim kaputima čuda. |