Denis Hondo |
ISTINA
Niz valova, nosi sve prljave tajne Koje su na obali, na površini vidljive svima Svi pokušaju da ih zgaze, uvijek ostanu rupe u njima Rupe u pjesku, samo pokušaji sakrivanja istine Istine koja će biti ispod vode, na mjesečevoj svjetlosti Istine koju će svi gaziti, koja će ugledati i sunce dana Koja u danu i u mraku, ispod vode ili na površini Ipak ostaje... zapamčena, jedinstvena... ostaje istina SUNCE Kada se nebo naljuti na sunce, nakon svađe ono plače Sunce samo okrene leđa i smješka se, dok nebo tuguje Taj nečiji plač, nekima u Africi je spas vrijedan života Kada nebo to shvati, ono prestane plakati Onda plaču ljudi u Africi dok im se Sunce smješka... Sunce sarmira mjesec, kada se mjesec odluci na potez Sunce nestane, bez traga, bez glasa, bez zraka Zatim mjesec tuguje, daje nam tamu dok ga tješe zvijezde Mjesec često izgubi dah, jer ni on više ne vjeruje u ljubav Sunce se smije po cijele dane, ono nikako da stane Sunce ima svoj sistem, žrtvi, prijatelja i suparnika Pored sunca na 100 još takvih dnevno donose nemir i bol Sunce se stalno smije... jer sunce ne shvata... Ne shvata da nekom nanosi bol, da nekog tjera na suze Ne shvata da se oko njega vrti čitav jedan jebeni sistem Ne, sunce ne razumije.. bez obzira na ljepotu, privlačnost Na svaki jebeni atribut, sve je to uzalud ako pameti ipak nema... |