STVARNOST
Bez tebe, znam samo niko i ništa Bez tebe, gaze po meni kao da sam pista Evo bit ću tišina, neću da ometam nikog Evo bit ču prašina, sitan ton sa slikom Bit ću beton, gazite svi po meni da vam bude dobro Bit ću sunce, da donesem osmijeh na vaša lica Ovo je nešto sto me naprijed tjera To nije sreća, nije duh nije vjera To je nešto moje, uvijek kraj mene hoda I kada me ne bude više Tu su moji stihovi da vam pričaju o meni Ja samo za ovo postojim I kada me ne bude više, živjet ću s ovim Ovo nešto je moje, mrzite me iako ja za ovo dišem Iskreno jebe mi se, jer ja sebe pišem PUT DO SRCA TVOG
Ove stihove volim koliko i tebe Moj san, ne vidim se sam Uvijek tu si ti, znam to Puno je toga, ne može stati u pjesmu Ima hiljadu knjiga, a ja jednu stranicu Iako sam nekada tužan, želim te vidjeti sretnu Bez tebe, jednostavno nešto fali Uz tebe se osjećam drugačije Ti to nisi vidila... gdje smo sad? Gdje si dovela 2 anđela Koja su tuzi prkosila I kad me pogledaš u oči, reci šta tu je Osim gomile onog što ne misliš, ja ne želim da ćujem... |
SAN
Stvarna nestvarnost, abstrakcija Uživanje u najkraćoj stvari na svijetu Zamislivoj stvari na ovom planetu Ulica, ljudi, ljubav, rat, dan Da li je ovo sve stvarnost ili san Da li smo mi prolazna stvar, ili budućnost Kako sanjamo nerealnost koja realna biti neće Zašto moramo da se probudimo, kad' je najljepše Da li idemo u san, ili nas neko drugi šalje U snu smo sretni, ili vrebamo lažne medalje Denis Hondo |