DIOGENES POETES TRUPA
Statue of Diogenes at Sinop, Turkey
Napisao: MARKO RAGUŽ
Poznato da su bh kulturne institucije do srži klerikalne i provincijalne. Politike nacionalnih kulturnih institucija u BiH su potonule u vremenu, te izgubile svaku vezu sa savremenim kulturalnim praksama u svijetu. To znači da one ulažu novac isključivo u okamenjene, rudimentarne oblike narodne kulture (koji se većinom zasnivaju na folkloru i veličanju prevaziđenih kolektivnih vrijednosti).
Umjetnici koji se odvaže zaobići vrijednosti koje promovišu takve kulturne ustanove obično završe na ledini, tj. u međuprostoru. Drugim riječima kazano, takvi umjetnici imaju sudbinu grčkog filozofa Diogena iz Sinope. Spomenuti filozof je spavao u buretu, psi su mu bili bliži od ljudi, a po atinskom je trgu hodao s lampom tražeći čovjeka. Osnovna ideja pjesničke trupe Diogenes Poetes jeste upravo takva. Duh Diogena koji luta, tražeći čovjeka, jeste reakcija na teror kolektivnih naracija. Zaobilazeći sve kulturne ustanove i njihove hijerarhije vrijednosti, mladi pjesnici trupe Diogenes Poetes čitaju poeziju po parkovima i gradskim trgovima. A to je jedini prostor gdje zasigurno neće biti ucijenjeni i manipulisani. Međutim, to istovremeno znači da takvi oblici umjetnosti teško mogu biti pod lupom javnosti i da teško mogu napredovati i razvijati se. Pjesnička trupa Diogenes Poetes sastoji se od trideset i više članova (a trupu su osnovali pjesnici Goran Vrhunc i Mirza Okić). Većina autora su neafirmisani, dok je nekolicina objavila prvu pjesničku zbirku. Svejedno, iako su neki od njih imali priliku upoznati mainstream književnu scenu, zbog njene zatvorenosti, homogenosti, ubrzo su uvidjeli da tu nemaju šta da traže. Afirmacija najmlađe književne generacije se odvija na gerilskom principu, tj. rijetkim i slučajnim upadima u prostor medijskih i književnih centara. Do sada je održano desetak pjesničkih susreta. Pjesnička trupa je otvorena za sve pjesnike, što znači da ne postoje nikakvi književno-estetski kriteriji. Takvi kriteriji i nisu potrebni, zato što poetska trupa nije uvjetovana postojećim društvenim hijerarhijama vrijednosti. Poezija mladih pjesnika je usmjerena protiv vladajućeg etnonacionalističkog teatra i dominacije kolektivne svijesti u kulturi i politici. Također bi se moglo ustvrditi da poezija najmlađih pjesnika artikulira temeljne probleme mladih ljudi (kao društvene kategorije) u bh društvu.
Spomenuti otpor prema postojećem društvenom poretku kazuje da su mladi ljudi, kao društvena kategorija, politički i društveno nepodobni (ukoliko se odluče na jedan zdrav način graditi svoj pogled na stvarnost). Sve to dolazi otuda što se čitav društveni život zasniva na ratnoj traumi – u čemu mladi ljudi nisu učestvovali, a prisiljeni su urastati u takve, poremećene društvene odnose. Samim time je teško uspostaviti društvenu poziciju mladih ljudi, a da ona ne bude ideološki i ekonomski ucijenjena. Veliki je broj načina na koji se odražava kriza identiteta mladih ljudi, a poezija najmlađih pjesnika zrcali upravo to.
Poznato da su bh kulturne institucije do srži klerikalne i provincijalne. Politike nacionalnih kulturnih institucija u BiH su potonule u vremenu, te izgubile svaku vezu sa savremenim kulturalnim praksama u svijetu. To znači da one ulažu novac isključivo u okamenjene, rudimentarne oblike narodne kulture (koji se većinom zasnivaju na folkloru i veličanju prevaziđenih kolektivnih vrijednosti).
Umjetnici koji se odvaže zaobići vrijednosti koje promovišu takve kulturne ustanove obično završe na ledini, tj. u međuprostoru. Drugim riječima kazano, takvi umjetnici imaju sudbinu grčkog filozofa Diogena iz Sinope. Spomenuti filozof je spavao u buretu, psi su mu bili bliži od ljudi, a po atinskom je trgu hodao s lampom tražeći čovjeka. Osnovna ideja pjesničke trupe Diogenes Poetes jeste upravo takva. Duh Diogena koji luta, tražeći čovjeka, jeste reakcija na teror kolektivnih naracija. Zaobilazeći sve kulturne ustanove i njihove hijerarhije vrijednosti, mladi pjesnici trupe Diogenes Poetes čitaju poeziju po parkovima i gradskim trgovima. A to je jedini prostor gdje zasigurno neće biti ucijenjeni i manipulisani. Međutim, to istovremeno znači da takvi oblici umjetnosti teško mogu biti pod lupom javnosti i da teško mogu napredovati i razvijati se. Pjesnička trupa Diogenes Poetes sastoji se od trideset i više članova (a trupu su osnovali pjesnici Goran Vrhunc i Mirza Okić). Većina autora su neafirmisani, dok je nekolicina objavila prvu pjesničku zbirku. Svejedno, iako su neki od njih imali priliku upoznati mainstream književnu scenu, zbog njene zatvorenosti, homogenosti, ubrzo su uvidjeli da tu nemaju šta da traže. Afirmacija najmlađe književne generacije se odvija na gerilskom principu, tj. rijetkim i slučajnim upadima u prostor medijskih i književnih centara. Do sada je održano desetak pjesničkih susreta. Pjesnička trupa je otvorena za sve pjesnike, što znači da ne postoje nikakvi književno-estetski kriteriji. Takvi kriteriji i nisu potrebni, zato što poetska trupa nije uvjetovana postojećim društvenim hijerarhijama vrijednosti. Poezija mladih pjesnika je usmjerena protiv vladajućeg etnonacionalističkog teatra i dominacije kolektivne svijesti u kulturi i politici. Također bi se moglo ustvrditi da poezija najmlađih pjesnika artikulira temeljne probleme mladih ljudi (kao društvene kategorije) u bh društvu.
Spomenuti otpor prema postojećem društvenom poretku kazuje da su mladi ljudi, kao društvena kategorija, politički i društveno nepodobni (ukoliko se odluče na jedan zdrav način graditi svoj pogled na stvarnost). Sve to dolazi otuda što se čitav društveni život zasniva na ratnoj traumi – u čemu mladi ljudi nisu učestvovali, a prisiljeni su urastati u takve, poremećene društvene odnose. Samim time je teško uspostaviti društvenu poziciju mladih ljudi, a da ona ne bude ideološki i ekonomski ucijenjena. Veliki je broj načina na koji se odražava kriza identiteta mladih ljudi, a poezija najmlađih pjesnika zrcali upravo to.