SIVO JUTRO

Kandže bezvučja zatvoriše se nad ovim mermernim kolosom.
Jedva trzajući se, odbija biti bačen u vječnost.
Svaki korak je korak bliže zaboravu.

I nas dijele dvije prirode,
Ona kojom nas navikoše,
I ona nepitoma koju nam zabranit žele.

Ko si ti da možeš reći ko smo mi?
A ti, koji svojim neznanjem iscrtavaš obrize svoje...
Kojem se suncu ti moliš?
..I, ko od vas mi može reći ime moje?

ENES BARUČIJA

Picture
ZELENA KUĆA

U tom dodirljivom snu
Kroz maglu izdiše
Sjećanje jednog buđenja
Buđenje jednog postojanja

Ključ mojih staza-
..tvojim dodirom očaran
..tvojom riječi spoznan
..tvojim bićem poveden

Ali jeseni dođoše
Odnesoše listove nespremne
Odnesoše..na let?
Na pad!
Dođoše i zaboraviše?

Novo slovo teći će,
Oluje pripitomit će.

Al' još ostaju nejasna..drhtava putovanja
..putovanja poglada mrskih.
Jer zaboraviše!
ALTERNATIVA ZA...

Osjeća se miris,
ne, nije smrad
Miriše na vjetar.

Da li je?
Sile more da zaborave,
I, uzdignu se nad dahom?

Kao maslačak koji od teškog kamena oslobođen je..
i zvuk putuje
Prkosi vjetru!

Zvuk bijeli..
..usnula brda-probudio je
Da im priča san o sebi,
Da šapće dok ona pohlepno žderu Božije lice

I more (zaboravljene)..
..sada bez treptaja šapat piju,
Vjetar srditi nadrasta ga..
On sanja nanovo zagrljen.
O.P.I.L.O.S.P.

O, noći tiha, šapći mi kapljicama,
Povedi mjesec na ples sa zvijezdama usnulim,
Zarobi drhtaj jednog bijelog okeana,
Pređi preko brda milovanih kandžama strasti.

Buđenje jednog sna..
Spoj dvaju svjetova..
Igra Bogova

I mjesec i zvijezde su prasnule,
Lutaju progonjene nebeskim duetom,
Lome se nad čeznućim fitiljem noći

O, noći tiha usnula..
Spusti zavjese,

Mjesec u zvijezdama usnuo je.