ZA PROMAŠENE KORAKE
Ne marim Za suze, Što poročno Gmižu, Predstavljaju se Gomili, Izazivaju Smijeh u masi, Isušuju kožu Isijavaju bore. Duša je Svratište, Ponekad Jauci navrate, Zgrči Se lice, Ruke Nemoćne trnu, Ponestaje Daha. Puštam Da pada, Cijelom Dužinom tijela, Teret Sa ramena, Ljubim zemlju Ukletu, Za promašene Korake. |
GORAN VRHUNC
|