BAKLAVA
Trošiš dane na klupi sa svojim najboljim prijateljem odanim i u gladi. Ne prosiš ne prostačiš razočaran si u ljude, oči tvoje nagledale su se svega. Ruke nose i vuku za sobom neimaštinu, više ne slikaju nemaju kome nemaju za koga umrla je umjetnost ubijena kultura. Kažeš i na tren potoneš: Seljaci su prekopali asfalt ne osvrću se za tobom, seljaci su napustili njive korovi su sad u gradu. |
|