BITKA NA POLJU DUŠA I.
Mrve se stoljeća pod stiskom šaka, Gvozdene vojske spasenja na putu, Zadah zapuštenih predjela. Zagrli ledeni kip Jer ljudskost je svakako umrla U hramu neprestanih pitanja. Raznesene duše lutaju Bespućima beznađa Lete njihovi nezatomljeni krici. Raspuštene i zamršene kose Pobjede i Porazi Vijore na vjetru poput zastava. TRG KARNEVALA
Nakon karnevala Ljudi su se rasuli kao perlice sa biserne ogrlice. Po praznom trgu punom dugačkih šarenih traka, kotrljale su se narandže, kao mala sunca. Opustošen i sam, sav razbarušen i napušten, prekriven odbačenim maskama, bio je ljepši nego ikada. IVONA JUKIĆ
|
MOŽDA
Možda sam luda jer vjerujem da Tišina liječi i jer mislim da je zvuk staklastog sudaranja perlica ovješenih da zveckaju na vjetru Muzika. I jer vjerujem u bića koja postoje tek u tami, kad ugasim svjetlo, oči im svjetlucaju u mraku. I jer osjetim da dolazi oluja po pucketanju zraka. Možda sam nestvarna jer nalazim zaboravljene riječi, kišne kapute i poluispijene šolje kafe iza onih koji su u žurbi napustili svoje mjesto. Možda ja hodam onda kad mislim da lebdim, možda su boje koje ja vidim sve jedna i siva. Možda, ali baš me briga. |