RAZIGRANA
Ona voli da čita zabranjene natpise, zubima kida nepismene, pije kafu bez šećera, među prstima joj pucketa cigareta. Noću pleše po ruševinama iznad grada, smatraju je preglasnom, a nekad bez glasa. Ona njih ne smatra, samo ponekad, i to crvima. Najdraža boja joj je crvena, ali ona nije više djevojčica... |
STAKLENE VILE
Plišane lutke prave se lude, dok im, rasplićući svoje pletenice, pripovijeda bez daha kako je jučer iz potoka pored puta pred nju skočila staklena vila. Prave se da joj vjeruju jer je vole, a čak i one znaju da vile od stakla ne postoje. |
IVONA JUKIĆ
KAŽE SMRT
Zauvijek sam zapisana vječnosti kojoj pripadaju samo rijetki. Odbacujem prstenje... Propada kroz svih devet svjetova koji su samo bogastvo našeg uma, inje se hvata na noktima, nakon mene samo tišina. |
KIŠA METEORA
Jezive šume mame u vtrloge mašte, šareni putokazi usmjeravaju u krilo zemlje da se spustite, da usta vam prekrije. Iz bunara se rađaju praskozorja. Ljudi hrle na svetkovine, ponosni, očeličeni, snažni. Klanjaju se. mole, kleče, slave. Tad izlazi Sunce u vodenoj haljini, ne može da ugasi, ne može da spali. U doba kiše meteora svi dođite! U pećinama besplatno dijele živote. |