Jasmin Hasanović

---

KLETO GORJE

U osvitu zore, probuđen
Strgan i izmučen
Na trošnim putevima okovan
Do utonulog neba sivih vjetrova
Do isušenih polja surih trava
Gorčinom iz naših srca
Napojenih

Daleko među korovljem
Gdje samo jednom živiš živ
Pratim ugrušanu rijeku spletenu u magli
Zgrljen tminom i tugom
Plavetnilo groze opsjeda me,
Tinja u mojim žilama;
Sve je smrt -
Raspelo ljudskih grijeha,
Sve je greb -
Naših koraka do ponora

Sad' kada sam magla -
Neman,
Bez kože i lica,
Bez duše i srca...
Još jedna sam stijena
Greb užasa
Kletog gorja ljudskoga

PORTRET JEDNE NOĆI

Evo, već spustila se
Obletila je vrijeme
Bez mjesečevog sjaja
A na dlanovima stoje još
Ožiljci bola

Ugasle su vatre, samo tinjajući žar
Podsjeća na dan...

Prosula se tmina
Sva polja i svo gorje
Obukla u crno

Po poljima se mrtvim šetam
Gdje nekad gorjela je vrelina
Sablasne se sjenke vuku
Prate moj hod, guše me tišinom

Pokoji šuštaj uvelog lišća
Trzne me...
I pogledam povijene grane
Lišće plače, 'lama se,
Zgaženo da bude
Hodom paćenika

Sve je samo zgarište;
Tragovi nestali u vjetrovima
Prohujalih ljeta
Ostala samo uspomena
Na jednu pjesmu i jedan glas
Nekad što odzvanjaše s vjetrovima
I portret jedne noći
Da podsjeća na rane
Čekajući praskozorje

A usnulu zoru niko ne budi....