ČIN I (spoznaja, saznanje, izdaja)
decembar gust i samotan kao juha bez rezanaca kičaste lampice božićni ukrasi ispisuju veliko proročanstvo po ucviljenom nebu: ona nema nikog u čiji bi džep zarila ruke i sakrila ih od hladnoće o ti "velika", "glasna" "pjesnikinjo"! kako patetično i dotrajalo zvučiš umorna od prljavih ljudi i spletki i sve su maske pale i kao u onoj Morrisonovoj poemi zamoljena si da odeš ali štakori ne igraju biljar s tvojim očima i ti nemaš nikakvog oružja samo bijelu zastavu koja vijori kao znak predaje kuje najnovije noćne more i rasplamsava anakondinu glad u solarnom pleksusu reci mi nešto o samoći ljudskoj zlobi i smislu života zabavljaj me najnovijim novinskim natpisima prikuj čavle na zid da možemo objesiti friške fotografije najvećih poraza hajde Jasmina gdje je sada sva hrabrost svijeta kada te lome kao prut? ČIN II (prijezir, odseljenje, konačan obračun) histerično zatvaraš vrata gutaš knedle ostavljaš ključeve pored telefona posljednji put ne, to nisi ti tvoja duša je stara a suze stoje neisplakane kao suveniri na polici između Verneovih sabranih djela i "Historije filosofije" grabiš mačka pod ruku i zauvijek zatvaraš vrata tog stana one ostaju ti odlaziš pravda je dvolična ostaje prašina od žeđi od ljubavi od mržnje od budnih noći od vegetarijanskih obroka od pijanki od mirisnih štapića od okupljanja prijatelja diljem planete ONA NE ŽIVI VIŠE TU potrošan si materijal Jasmina kao karton mlijeka ili reklamni letak u sandučiću nitko njih ne želi napuštaš sivu zgradu koja je bila dom toliki niz mjeseci otac pali Opel Vectru i lijeno se okrećeš dok pada snijeg nad voljenim gradom dok se vraćaš na početak i ponovno sama i ponovno otužna i ponovno kukavica gadiš mi se ČIN III (prošla su tri mjeseca) |
ZEMLJO,POBACI ME
Maternica svijeta Iskrvarila Je svoje Još malo I bebe će se rađati Sa zelenim arterijama A umjesto krvi Teći će dolari Zemljo pobaci me Pobaci me Odbaci me Duboko u Svemir Među frigidne Nakarade Pokopaj one koji se smiju najviše One koji žele najbolje Oni koji smiju najviše Zemljo pobaci me Ja sam tvoj neuspjeli Fetus Ja sam bilijun atoma U kaosu Zemljo pobaci me Ideali su šepavi Kao klimavi zub Njišu se o komadu kože Kad se odmetnu od rumenog tkiva Plakat će neba I cerit će se Kiše Zemljo pobaci me Ne voli me Ne želim ovaj dvadeset i prvi vijek Ne želim smeđe Pramenaste Ožiljke u aurama I smrt Brazilske I afričke djece Koju sijeku tupim Hrđavim noževima Na jugu Italije I prodaju njihove organe Kao peršin Na placu Zemljo baci me Odbaci me Pobaci Me Uz doba vodenjaka Prezident Ou Priznaje da je zaribao U doba vodenjaka Ljudi se smrzavaju I škrguću zubima Od gladi Zemljo pobaci me Neka se desi Nirvanički abortus Odbaci me visoko Među boddisattve Zemljo baci me Odbaci me Pobaci me JASMINA ŠUŠIĆ
|