LEJLA ALIMANOVIĆ
89
Kilometre katrana provarila je utroba.
Još mnogo milja čeka da melje.
Isisavam tamu tvojih očiju,
do zauvijek grlim jedino što izabrah.
Pamtim svaki talog, povlačim klepsidru sa dna sjećanja:
Do pola, zaronjeni u blato,
Kopamo bunker novog dana.
Naježena kiša siluje nam sjene,
dok pobožno se molimo za rađanje straha.
Prošlost je iza, budućnost sam svoje sjene.
Sad kad znam birati, proljetni vjetar oblike mi daje.
Nasmiješeni obješenik, još uvijek, nagradu sanja.
I tek što smo izašli, naiđosmo na novi peron:
zakopanih stopala, duboko u kamen
spuštamo se u novi tunel ludila.
Kilometre katrana provarila je utroba.
Još mnogo milja čeka da melje.
Isisavam tamu tvojih očiju,
do zauvijek grlim jedino što izabrah.
Pamtim svaki talog, povlačim klepsidru sa dna sjećanja:
Do pola, zaronjeni u blato,
Kopamo bunker novog dana.
Naježena kiša siluje nam sjene,
dok pobožno se molimo za rađanje straha.
Prošlost je iza, budućnost sam svoje sjene.
Sad kad znam birati, proljetni vjetar oblike mi daje.
Nasmiješeni obješenik, još uvijek, nagradu sanja.
I tek što smo izašli, naiđosmo na novi peron:
zakopanih stopala, duboko u kamen
spuštamo se u novi tunel ludila.