ODAJE TVOJE...
Znam, možda nekada i suviše tražim dopusti mi, molim te, da zavirim u odaje tvoje svojim izaslanikom koji nestrpljivo čeka da ga primiš. Pristojan je vjeruj mi jer sam ga ja tome učio da cilj ne opravdava sredstva nego da je dostojanstvenost vrlina prava Zato, bez ustezanja, primi ga Otvori vrata odaja svojih uživat ćeš i ti dajući gostoprimstvo i poželjet ćeš da nikada ne izađe. MEMNUN TRAKO
SLOBODA DUŠE
Upitah se, gdje će duša? Kad ponesu tabut moj. Dal* nas Allah i tad kuša, Hoćul’ dobit’, Bože, rahmet i bereket Tvoj? Kad umre, dal čovjek nestaje? Dal’ je smrt sloboda duše? I kad zađe, sunce ostaje, Smrću samo bedemi se ruše. Daje Allah kišu sa nebesa, I da iz zemlje sve niče. U to ne vjeruje samo blesa, A trebao bi jer i mene se tiče. Kad čovjeka u zemlju polože, Bez ičega je do gole kože. Kako, onda, i sumnjati se može, To se pitam, dragi Bože, Da od zrna čovjekova Oživjeti Ti ne možeš? Svako zrno što se posije Kada Bog odredi, Nikne, prije ili poslije. Wiena, 1994. |
ČOVJEČE, SJETI SE…
Čovječe, sjeti se da si od zemlje stvoren da si bio ništa prije nego što si rođen i da ćeš opet u zemlji prah postati. Čovječe, šta te ponukalo da se odrekneš dostojanstva Bogom data, okrenuvši leđa Stvoritelju? Čovječe, uspravi se i sjeti da si čovjek, budi dostojan amaneta koje ti je Bog dao, sjeti se nagrade koju je On obećao onima koji preporučuju istinu i strpljenje, a nemir, strah i strašnu kaznu onima koji su se strastima svojim predali. Čovječe, uspio si se u zrak vinuti, da se brzo i udobno voziš, mrtve do određenog roka u životu držiš, ratove pokrećeš, Božije blagodati ubireš. Zašto dopuštaš da ti oholost i samoljublje u životu vodilja budu? Čovječe, koliko god mislio da si savršen, moraš jesti, piti i nečist izbacivati, ne miješaj se u Božije uskraćujući tuđe pravo da bi dobio ono što misliš da je vrijedno. Čovječe, ne zanosi se. Sve što vidiš i misliš da si stvorio, znaj da ćeš ostaviti. Čovječe, koliko još žrtava, nasilja i nemira treba da bi shvatio da je svaki put, pravac ili poredak, pa bio on i novi svjetski, ako se gradi na tuđoj ne volji, zlostavljanju i ubijanju, osuđen na propast i teško njegovim sljedbenicima. Čovječe, dobro znaš da su imeci i životi prolazni, a da je u dobročinstvu spas na oba svijeta. Spusti svoje lice na tlo i reci: Oprasti mi, Bože! Bog voli one koji se često peru i mnogo kaju. Čovječe, znaj da je Zemlja stanište svih stvorenja Božijih. Zato, ne remeti red na Zemlji kad red postoji. Visoko, april 2002. |