MEMNUN TRAKO
SNAGA UMA
Zavist... Šta je u stvari zavist? Dal’ je to odraz naše snage ili slabosti? Često, zavisno od nas samih, kako je koristimo, tako nam se i ona predstavlja. Jer ona je tu i imamo je pri sebi. Ako zavidimo nekome na: znanju, imetku, ugledu… jer to što je pri njemu koristi i troši na ispravnom putu, koristeći tako i sebi i drugima sa željom da i od nas drugi koristi imaju, svoje junaštvo, snagu i ljudskost budimo. Ali, ako su nam ogovaranje ili ne daj Bože potvora proizišli iz zavisti, onada je to odraz slabosti i kukavičluka. I jadni i bijedni smo li tada. Koliki je grijeh ogovarati druge? Dopustiti jeziku da tako olako iznosi nešto u što često nismo ni sigurni. A i da smo sigurni u ono što govorimo, jeli lijepo od nas? Govoriti o nekome nešto Što on nebi želio da se zna. Zato... Po svemu sudeći snaga uma se najviše jezikom mjeri. I koliko možemo jezik kontrolisati toliko smo i snažni... |
ARAP
Doš'o arap. Kažu da je iz Maroka. Liječi, ali po svemu sudeći, ko i malo znanja ima, prije će biti da još više bolesne u zabludu dovodi. A koga to liječi i kako? Svakodnevno dolazi svijet u Zetru onda on izvodi nekakvu seansu, nekog priziva, pa nakon toga svijet kupuje nekakvu vodu na koju je on opet nekakvom seansom uticao pa ljudi piju i tako se tobože lijeće. Jah, svašta. A prilikom seanse rukama napravi piramidu i kao pušta energiju. Ma meni lići koda ga je sam dedždžal školovao. Šta kažu učeni na to? Kažu da je hafiz, da zna božiju knjigu napamet. Da vjeruje u Allaha i Sudnji dan. Da spominje Allahovo ime dok liječi. Ma pusti šta narod kaže, šta kažu učeni? Ako ćemo pravo i šejtan vjeruje u Boga i ne poriče ga, ali mu iz oholosti svoje prkosi. Znaš, meni sve to liči na nekakvu scenu iz filmova. Iskreno mislio sam da se ovako nešto samo u filmovima može vidjeti. Al da je ovaj napaćeni narod ovoliko sujevjeran ni u snu nisam mogao zamisliti. Ali na žalost imao sam pogrešno mišljenje. To što u zabludu mase odvodi i odgovara. Kome? To i tice na granama znaju. I nesmeta što je arap i neće završiti na Gvantanamu ni u centru za azilante niti će biti protjeran u Maroko. Bez obzira što svojim postupcima štetu nanosi veću nego li jedan arap koji je boravio i kojeg su osudili za terorizam. I što baš sada, u izbornoj godini i za vrijeme izbora...? I što baš u Sarajevu u Zetri...? I što baš bosanskim napaćenim muslimanima...? Koji su, iskreno sudeći, po postupcima njihovim, najzdraviji i nikome ne žele nauditi, nego se baš njima naudilo i želi još, malo je bilo... Malo je i to, nego i žrtve silovanja diraju... Ali o tom drugom prilikom... Znam jedno, da teško onome ko se obrati, Onome ko svojata, nešto što nije njegovo... |
ŽENA...
Kako je razumjeti a ne povrijediti?
Kako da prema njoj ophodimo,
a da se se uzoholimo?
Kako da joj pružimo šta želi,
Kada svoje želje i potrebe
U prvi plan stavljamo.
Zar cvijetu nije dovoljno samo
Da ga pazimo, snjim razgovaramo
Od vjetra i oluje čuvamo
Povremeno zaljevamo
Pa će biti lijep i mirisat će.
Kada je pjesnici opisuju, pretjeruju
Kada je muškarci ogovaraju, lažu.
Kada je iskreni poštuju, pogriješe.
Zaista kako da joj pružimo šansu
Da prirodnost svoju ispolji
Da opušteno ljubav uzvrati
Da se zapostavljena ne osjeti.
Lijepo je u knjizi opisana
Kada je rečeno da je poput rebra kriva
I da je na vrhu najkrivlja
I da ako je pokušamo ispraviti, slomit ćemo je
A ako pustimo, osta kriva
A ako se znadnemo služiti njome, služit će nam-
Neki će reči da je grubo i nepošteno
Da joj se krivica pripisuje
I da je stvorena da služi
Taj neshvata onda prirodu žene koju joj je Bog odredio.
I da je najsretnija kada uspijemo
Da joj prirodnost njenu probudimo
I prema njoj kao prema cvijetu ophodimo
Jer i cvijet bi uveho
Da mu se pažnja potrebna ne pruži
Zato žena, kao amanet, od boga dat
Ne smije čovjek iznevjeriti...
Kako je razumjeti a ne povrijediti?
Kako da prema njoj ophodimo,
a da se se uzoholimo?
Kako da joj pružimo šta želi,
Kada svoje želje i potrebe
U prvi plan stavljamo.
Zar cvijetu nije dovoljno samo
Da ga pazimo, snjim razgovaramo
Od vjetra i oluje čuvamo
Povremeno zaljevamo
Pa će biti lijep i mirisat će.
Kada je pjesnici opisuju, pretjeruju
Kada je muškarci ogovaraju, lažu.
Kada je iskreni poštuju, pogriješe.
Zaista kako da joj pružimo šansu
Da prirodnost svoju ispolji
Da opušteno ljubav uzvrati
Da se zapostavljena ne osjeti.
Lijepo je u knjizi opisana
Kada je rečeno da je poput rebra kriva
I da je na vrhu najkrivlja
I da ako je pokušamo ispraviti, slomit ćemo je
A ako pustimo, osta kriva
A ako se znadnemo služiti njome, služit će nam-
Neki će reči da je grubo i nepošteno
Da joj se krivica pripisuje
I da je stvorena da služi
Taj neshvata onda prirodu žene koju joj je Bog odredio.
I da je najsretnija kada uspijemo
Da joj prirodnost njenu probudimo
I prema njoj kao prema cvijetu ophodimo
Jer i cvijet bi uveho
Da mu se pažnja potrebna ne pruži
Zato žena, kao amanet, od boga dat
Ne smije čovjek iznevjeriti...