MY MISTRISSES
Done tiho i probudi sunce u meni Pokaza mi sve ljepote I svu čudnovatost bića svoga. Osmijehom svojim meni osmijeh na lice stavi I probudi u meni nešto dječije I osjećaj meni stran. Usnama svojim dotaknu usne moje I kao Hermina polako ubi stepskog vuka u meni I učini da ponovo živim. Na samu pojavu njenu posjeti me Afrodita I na trenutak mi se učini Da mi pripada svim svojim bićem. I osjetih svu bol Danteova pakla I podijelih svu težinu hamletova tereta Kada saznah Da istinski nije moja. |
PITANJE
Zašto me saman života Ne povede kroz neistražena Prostranstva uma moga ? Htio bih da me odvede u crno carstvo Kada mi bijelo nije pomoglo u ovome životu. Životu tako bezličnom Kao ogledalo bez odraza. Ogledalo duša sada gleda duše ovoga svijeta, Ali u odrazu ne pokazuje ništa Ništa osim nekoliko iskrica u noći, Jer ono što se nekada zvalo Duša, poštenje, čast I meni najdraže ljubav. Iščezlo je. Iščezlo u crnoj rupi materijalnog života. I pitam se da li bih našao ljubav u smrti. Ili bar mir duši svojoj.
|
ODA SMRTI
Smrt želim, smrti se nadam A žasto i ne bih? Iz smrti sam došao I njoj se vraćam I vrč krvi svoje I vrč krvi Isusove Pijem smrti u čast. Ne bojim je se kao vi ! Vi ograničeni umovi Čija duša i pamet Ne sežu dalje od kućnog praga Vašeg uma. Naprotiv Ja joj se divim I širim joj ruke Pitajući se ko ili šta Me čeka u njoj. Zašto biti rob života i ograničavati se Zakonima, manirima, i pravilima Kada možemo raditi što nam je volja. Smrt želite Smrti se nadajte Jer u njoj Možda leži Sloboda. |
VEČERAS
Večeras sam sjedio i pio sam. Bilo je tu par poznanika. Ali sam ipak bio sam. Niko se pojavio nije, A neko mi je bio potreban. Oko mene su svirala zvona pakla i džehenema, A u glavi mi je bila apokalipsa ili Kijametski dan Ne znam tačno. Opet sam tražio spas u onome Što mi ga pružiti ne može. Zrak, gust i zagušljiv, mutio mi je i maglio misli. Lutao sam gradom i stajao na stanici Misleći da ću je vidjeti. Večeras mi je bio potreban neko, Ali taj neko nije došao. Niko od mojih nije došao, Svi su mi počeli otkazivati kada sam ih najviše trebao. Pa ipak nekada je bolje biti sam. Najljepše je biti sam. |