MY MISTRISSES
Dođe tiho i probudi sunce u meni Pokaza mi sve ljepote I svu čudnovatost bića svoga. Osmijehom svojim meni osmijeh na lice stavi I probudi u meni nešto dječije I osjećaj meni stran. Usnama svojim dotaknu usne moje I kao Hermina polako ubi stepskog vuka u meni I učini da ponovo živim. Na samu pojavu njenu posjeti me Afrodita I na trenutak mi se učini Da mi pripada svim svojim bićem. I osjetih svu bol Danteova pakla I podijelih svu težinu hamletova tereta Kada saznah Da istinski nije moja. BUGARKINJA
Dodirnuo sam joj oči pogledom, i uživao u pogledu njenom, dok mi je markerom stavljala zarez na ruku života. Sve to prije nego sam ušao na životne daske ograđene od nje četvrtim zidom kog je ona vremenom srušila. Uživao sam gledajući je kako graciozno igra slobodu, kako živi u svijetu o kome ja samo maštati mogu. Pratio i živio pokret njen svaki i htio da budem dio njen. Volio sam i veličao svaki dio njenog tjela i divio mu se. čak i stopalima čiji nisam ljubitelj. Razbila je četvrti zid donoseći mi pune šake brašna i u svakom zrnu njegovom onoliko ljubavi koliko u njemu čestica ima. Uradila je to pred svima i na tren me uvukla u svijet svoj dajući mi priliku da joj uzvratim i uzvratio sam. Rukama punim brašna prešao sam preko lica njenog osjetio i čuo cvijeće, drveće i cvrkut, Nesvjestan ostalih lica koja su zavido gledala. Osjetio sam je postali smo jedno svejedno mi je bilo što nas očima sjeku počele su emocije poput rijeke poslije snijega da teku i onda zbog gluposti moje ona postade Euridika a ja nesigurni nepovjerljivi Orfej. |
III
Dečko priča, ne čujem ga Pričao sam sa njom prije nekoliko dana Ali je nisam čuo A ni ona mene. Danas sam je zagrlio i poljubio, Ali je nisam osjetio A ni ona mene. Otupili smo! Oboje smo strijelci koji zadržavaju Strijele ljubavi I zadržavaju ih ne želeći da ih otpuste I pogode u srce drugoga. SUSRETI
Proveo sam noć sa dvije sestre lijepe i različite svaka na svoj način svakom novom čašom bivale su još ljepše i još različitije jedini je problem što su pokušale da intelektualiziraju nešto o čemu ne znaju ali ja sam bio samozadovoljan svojim poetskim tv establišmentom izašao sam u svitanje kiša je padala rominjala, pljuštala i po prvi put je imala smisao i ljepotu svaka je bila neki lik kog sam upoznao i zavolio Kruso, Mali princ, McMurphey, Haler svaka od njih je bila druga emocija plivao sam u njoj u njima dugo sam hodao po njoj na njoj, sa njom općio sam s kišom odlagao povratak u brlog stajao ispred dugo samo za kapljicu više nadvladala je i dubinu cigare i onda brlog probudio sam se i ustao čim mi je to glava dopustila u glavi mi je bila jedna smena zgodna, prelijepa nisam je mogao imati ni danas ni nikada ali sam barem mogao danas da je gledam da gledam taj pokušaj glumice na sat i pol prešao sam pola grada zbog toga i čuo ”Proba otkazana” dok sam dolazio vidio sam jednu crvenu sa crvenom kosom i crvenim karminom avangardno prelijepu razočaran ali i zadovoljan uživao sam u par čašica razgovora sa samim sobom kiša je ponovo počela da me miluje a ja budala ušao u tramvaj razmišljao sam o njoj a razmijenjivao nježne i pohotne poglede sa maloljetnom neznankom fascinirala me čistoćom i skrušenošću ali sve je to počelo da me guši prijateljica je vapila za mnom zvala me da izađemo i izašao sam ponovo smo razgovarali razmijenjivali emocije, misli dodire i strasti sunce je tek toliko sijalo da sve izgleda lijepo a posebno ona i obradovaše me susretom sa jednom koju sam uvijek htio imati ali nikada mogao a sa njom neka neznana ozarena djevojka pričale su mi o meni kada smo se rastali još malo sam uživao i onda ponovo brlog olovka, papir, ovo |