MALA, VELIKA MOJA
(Izvini, Kiko, prepisala sam naslov, ali ne i pjesmu) Ja ne umijem svoju ljubav Obući u velike riječi Velikih riječi nemam Zato izgleda mala Pored onih ofingera ljubavi Obučenih u dizajnerske riječi Pa još se i sama nekako šćućuri K'o da se sama sebe stidi Ja ne mogu svoju ljubav Obući u neke veće riječi Većih riječi nemam Ako je žena majka ljubavi Ja dosad nisam rodila nijednu Kojoj su riječi okraćale Pa da bih mogla da ih obučem tebi Mila moja mala, šćućurena Ja se nisam igrala lutkama ljubavi Ja nemam male stvarčice za ljubav Da ti ih sad navučem Mila moja Mala ljubavi Meni ne smeta da te gledam golu Meni ne smeta da te porede sa Takozvanim velikim ljubavima Obučenim u dizejnerske riječi Ispod kojih ostaje samo ofinger Kad ih svučeš Meni ne smeta da te porede sa Lutkama ljubavi Koje su maštom oblačile djevojčice I koje čekaju bolja vremena U nekoj organizaciji Za pomoć unesrećenima Meni ne smeta da te vidim kako drhtiš Ne drhtiš od studeni Od ljubavi drhtiš To znam samo ja Koja znam da tebi ne treba odjeća Da tebi ne trebaju riječi Za tebe treba obrnuta lupa Milion puta zoom out Da bih te mogla obuhvatiti pogledom Tako malu i šćućurenu MIRZETA MEMIŠEVIĆ
|
DRAGI KIKO
Dragi Kiko, Tražili smo On I ja I svi naši drugovi i drugarice Ulicu za Tvoje Ime Ni ulice Ni sna o ulici Ni vjere u ulicu U kojoj nikada nikoga neće zadesiti nesreća u nama nema! Samo smo našli ulicu U kojoj možemo da se volimo Da Te volimo Dok traje il' ne traje (Ko je šiša?!) Istorija OBEĆANJE
Znaš, večeras ću ti napisati najljepšu pjesmu! Zato sam se počela pripremati od ranoga jutra Iako su mi oči bile pospane Otvorila sam ih i umila I per aspera u očima počela obavljati svakodnevne aktivnosti Kupila sam čizme od sedam milja U njima ti mislim pokazati svijet Skoknućemo do Trebevića i do Himalaja Pa ćemo se vratiti i na Trebević preslikati neku himalajsku žičaru Vidjećemo Madagaskar i Meksiko, samo da bi se sjetili Kike Sarajlića A svratićemo i do Bresta, ako se slažeš, Da vidimo kisne li i sad neka Barbara, Koju smo voljeli i koja nas je voljela, na kiši... Ja ću čizme obuti, a ti ćeš mi stati na stopala, kao ja tebi, Tvoje pete neka budu na mojim prstima, A prsti na ovim dijelovima kojim ne znam ime, A nemam ni pravo koristiti pomoć iz publike Ma sjetićeš se ti, dio noge u koji sam se udarila Kad smo skakali u hladnu bunu Ti ćeš se smijati, kao što si se smijao tada kad sam se udarila Na hladnoj buni Ali ti ničega neće biti žao, kao što ti je ipak bilo žao kad sam se udarila Smijaćeš se, i gledati preko mojih ramena, Pjevao si da je to jedini pogled koji pamtiš I nećeš znati je li ideš ili se vraćaš Jer ćeš gledati naopako Gledaćeš krajeve koje smo upravo prošli I to će značiti da gledaš našu prošlost - Ne znam hoće li to što ja gledam naprijed Značiti da gledam našu budućnost Jer ću ispred sebe, ako si shvatio položaj koji sam nam namijenila Vidjeti samo tvoje lice! Mislim da ti večeras ipak neću napisati najljepšu pjesmu... Radije uskači! Voljela bih da vidim izlazak Sunca na Mašriku I njegov zalazak na Magribu U istom danu! |