HAJDUCI STUPAJU U ŠTRAJK
Ma u što se pretvori zemlja ova ni namjernika u njoj čestito da pljačkam da iz žbuna skrasim ga sa konja da se kao nekad prekobrčim preda nj bogme trcaju se leđa o bukove žile al bitno je na prsima isturiti malje plaću svoju zarađivah časno u sumrak u mome od nekolko kvadrata šumarku Ali šume više nema ni u šumi reda ni kamena da triput privrnut nije da se i pod njim kakve badave ne krije svuda je zrelo za štrajk ko nikad prije a vi ni mukajet Vas uz vašu himnu i dalje zvizga stoji jer u vama ni ponosa ni pjesme ni slave pa neka vas perušaju svi ti glagoljivi fakini smiješni kako se šepure u metalik crnoj limuzini kad dohode po glasove vaše A jok ja svoj glas ne dam radije ću u ponor ga bacit il u lemozinu dati svecu što ga neku noć kad umiven i začešljan htjedoh orobiti crkvu spazih sa momačkim mačem jest dat ću ga tome borcu pa makar i nacrtanu i odoh djeci korijenja narendati |
MLADENKO MARIJANOVIĆ
JOŠ SAM TU
Još sam tu nisam više kao nekoć mlad ali ne dam reći niti da sam star još se borim za unaprijed izgubljenu stvar Još sam tu i dandanas svuda idem sam ali ne dam reći da sam otpisan još se borim bez otpora ne počinjem dan Još sam tu čekam neke prošle dane ljepše sutra i ne sanjam da mi osvane ovdje samo jučer ljepše je MOJ POJ
Najslađe višnje rastu nedohvatljive Zbog njih ja sam poželio biti ptica ali ne bilo koja ako neću biti ona koja pjeva ne trebam ni perje ni krila Prije nego se zasladim hoću da počuju moj poj pa čim opet budu zreti da požele samo mene |