U čudu se čudila
Dva meleka
Kada su vidjela
Koliko ljudi žure
Molitvu da upute
Posredstvom računala
Dugo se čudili
I dugo tražili
Noćima
Po kućama
Od mašrika do magriba
Zatekoše netom
Prazne postećíje
MISIJA BIJELE RUŽE
Od sjemena čiste svjetlosti
u Bašti praiskona
rukom Najboljeg Baštovana
njegovana
Suncem najtoplije Upute
hranjena
kišom Najmilosnije Milosti
umivana
da bi procvala
u pustinjama tmina
i upotpunila miris
do rubova Vječnosti
za sve što poslije Nje izniče
na njivi Ahiretskoj
KIJAMETSKA NEPJESMA
Od Indije do Palestine
Od Sirije do Bosne
Od Europe do Amerike
Padaju glave
Ruše se domovi
Rasparčava jedinstvo
Kada mahniti Sjevernjak
Pobije sedamdeset nevinih,
opravdaju ga neuračnljivošću
Kada potlačeni odluči da brani
pravo na život i slobodu
Nazivaju ga teroristom
Kada brat ubija brata
Braća šute
Kada brat laže brata
Od brata prepisuje
Kada brat od brata krade
Brat mu pomaže
Brat do brata
Dva planinska vrha
Prioríteti zaostaju
Za ličnim interesima
Po šesti put obilazi se Kuća
Dok komšija gladuje
Unovčava se obećano
Rasprodava dato
Uskraćuje saznato
Piše se i tumči protumačeno
Gradi se nepotrebno
A ruši sveto
U rukama su metle
Za tuđe avlije
U štalama zlatna telad
U srcima piramide
A kotač pokreće novi
Isti Krug
Pred očima slijepim
Odigrava se Palestina, Indija, Egipat,
Sirija, Bosna, Libija
Odigrava se odigrano
Scenario isti
smjenjuju se
Glumci i Režija
AHRIMANSKE MUNJE
trebao bi doći neko
stati između sedamdeset i tri strane
kao visoki predstavnik
unije uma i srca
i razoružati im artiljeriju pogleda
razoružati im utvrde običaja
razoružati im granice stavova
trebao bi doći neko
ekstremno ekstreman u ljubavi
da im kaže;
nije važno da li ste ogrnuli
vunene hrke, ili ste pantalone potkratili
ili si tek slučajno tu došli
kao izgnanici iz prošlog vjeka
ili ste tu odvajkada
nije važno ni koje vam je boje koža
ni da li ste Europljani, Afrikanci, Indijci, Arapi
ili Amerikanci, nije važno
sve dok venama vaših duša
teče ista krv- Vječne isitine
između pravog i krivog
birajte srednji put
između jučer i sutra
birajte ovaj trenutak
oluja se sprema
na obalama morske pjene
dok vas munje Ahrimanske
zasljepljuju
DIO RAZGOVORA SA NEZNANIM
zato što sam pripitomio
vukove svoga jezika
i zato što sam zatvorio
lopove svojih ruku
zato što moje špijune
zanima jedino svemir
zato što je moja odjeća tkana
u noćima dok su gradovi spavali
zato što ni krojač, ni političar
novac ni položaj ne mogu je prekrojiti
zato što je moja brada ružičnjak
nikako reklama
zato što i potpuni stranac
zavrjeđuje poklon kod mene
zato što svojim prezimenom ne pomažem
samo rodbinu i prijatelje
zato što ne vučem stepenice za razgovor
kao što vidiš
za ovaj svijet radim ko da ću vječno živjeti
a za onaj se spremam ko da mi je sutra mrijeti
NAJDRAŽI GOST
Ruže Njegovih sabaha
u Sultanovoj bašči su
cvjetale
Slavuji Njegovih akšama
u samom Firdevsu su
pjevali
Rijeka Njegovih ezana
sa Vrela Života
izvire
U karavani Vremena
On je Prvak
ruke darežljive
pogleda blaga
govora iskrena
Na Njegovoj Trpezi
beskrajnoj
hrana je i piće
za putnike namirnike
U moru Njegove Tajne
krije se školjka
s biserom od hiljadu mjeseci
svjetlijim
Kiša Njegove Milosti
Sunce Njegova Oprosta
Oaza Njegova Spasa
za pupoljke je
Putnikovog sjemena
OPORUKA
Nikada nisam mislio
kako ćete razumjeti
htio sam samo
u nerazumjevanju da me pustite
u lutanju
da ostarim
negdje pod borama
ispod njenih trepavica
da sklonim sne
u kojima nemamo
pravo graditi
ništa manje
osim ljubavi
PREDAKŠAMSKO I
bjelina na plavom platnu
i snopovi svjetlosti
i zelene ruke
i napudrano predvečerje
i prozor
i skela
i radnici na fasadi
i dječak s ruksakom
i nana s ozbiljnim osmijehom
i zavjesa u fazi mirovanja
i tihi plač cijevi
i breme na grudima
i prijatelji u predakšamskom snu
i draga na poslu
i tišina
i nešto kao molitva
boji se u meni
HURA ZA ČOVJEKA
Toliko je daleko
Zalutao u zaborav
Propovijednici su mu suvišni
Kao i predvodnici
U eri googla
Vjerska znanja razotkriva
prs(t)ima
Sveznalica
Oči, uši i jezike
Izjedaju crvi sa deponija
Ko još potrebuje miris žive riječi
Plastika je njegova realnost
DANAŠNJI PJESNICI
Nakon što sagrade
dvore od kartona
silaze u grad
na porciju
laskanja
i čašicu
samoljublja
Noću
skupljaju havu
za riječ
o ljubavi
koje nemaju
o sreći
koju zaboraviše
o čovjeku
kojeg izgubiše
Oni bacaju kopilad
u naručje svjetinje
čekajuć
bis
i aplauz
koji (do)bivaju
KAMENA PALAČA
udobne kožne fotelje
prazni trosobni stanovi
vile sa ograđenim dvorištem
bijesni auti na ulicama
ulice sa ušminkanim izlozima
izlozi sa kolekcijama iz 2016-te
kafane koje skrivaju klince
klinci koji otkrivaju pobude
pobude koje ruše čovjeka
čovjeka koji na sve zatvara oči
oči koje bi trebale tražiti
put do kamene palače srca