Ovo je vrijeme opsjednuto
Praznim pravilima pravde
I ljudima
Sa maskama žrtve
I očnjacima bola
Ovo je vrijeme opsjednuto
Zaštitom
Životinja, biljaka, manjina i seksualnih sloboda
Svih tih
Kurčeva i sisa
Što nam razaraju poeziju
Iznutra
Ovo je vrijeme opsjednuto
Stvaranjem Novog
Pisanjem Novog
A slijepo za historiju
Koja za Novo nikada čula nije
Ovo je vrijeme opsjednuto
Deepizacijom mitova
Dekonstrukcijom iluzija
Razaranjem laži
Negiranjem svega onoga
Što mi kao bića
Jesmo
I moramo biti
Pjesmama
Koje ne liče na poeziju
Ne znaju za stihove
Gluhe su za zvuk
Bježe od samih sebe
U jednoznačnost smisla
I banalnost vulgarnog
Ovo je vrijeme opsjednuto
Ovakvim
Lošim pjesmama
A pjesme opsjednute
Ovakvim
Lošim vremenom
LJUBAVNI PORTRET
U cvatu mladih snova
Budila se vaša igra
Besanih noći
Zanosna kova
I srdačnost očiju njenih
I vedrina njegova daha
Previše ljubaznog straha
Za početke
Sanjivog pjeva
Svitanja s mislima njene kose
Buđenje s mirisom njegova zvuka
Tragove rose
U traganju gluhom
I treptaji dodira mirnih
I mucanje stidnih želja
Ukrasiše neba
Otmjenih lica
Što ti si ih htjela
Iz njegovih skica
Procvjetaše sva plavetnila želja
Tvojih
Na porama njenim
Što ih je krišom
I ona htjela
Učiniti njemim
Ali vaše su iskrice
Nestvarna lika
Ljubavi dadoste što nije njeno
Pomalo sada
Mučna je to slika
O moja divljačka zjeno
Zar da miluješ ovo cvijeće
Što voljeti ne zna
Umrijet će
Jer voljeti je groblje snova
I ono naspram cvjetne slike
Nje i njega
U pogleda idili
Otkri se pred bičem zbilje
Zagrnuto golom suzom
Neonski bljesnuše jače
Izrezani žiletima jave
Snovi po plodnosti tla
Njihova ljubav
Sad krvava slika
Kapa na zrele
Cvjetove zla
OPČINJENI
Nije me opčinila
Tiha bliskost tvoje puti
Koju nudila si kao zalog
Ponosu
Mojih muških nadanja
Nisu me opčinili
Iskričavi pogledi
Vrela savršenih zjenica
Iskrene nebeske boje
Ni trepavice nježnih zabluda
Nisu me opčinili eterični dodiri
Sumnjivih strujanja topline
Ni drhtava kretanja tijela
U ekstazi
Strastvene igre
Nije me opčinila
Gorda neizvjesnost tvojih
Okamenjenih riječi
Što napajaju sigurnošću
Iluziju tvog savršenstva
Nisu me opčinili
Zarazni poljupci
Sigurni zagrljaji vječnosti
Ekscentrični fragmenti milovanja
Što snovi su moje ljudskosti
Opčinilo me
Crvenilo zanosne krvi
Što napajala je
Meku zelenu pod tvojim
Sasvim mrtvim tijelom
U sjeni moje
Sasvim crne mašte
RETROSPEKTIVA
Otvorio sam knjigu svog života
Zaputio se ulicama tinte
Grčevito ih zgrabio rukama
Dok se nisu urezale u zjenice
I postale jasnije od šumova auta
Krenuo sam nečitkim tragovima
Polako
Slika prelomljena u komadiće
Dobivala je smisao
Još uvijek nejasan za moju logiku
Ali jasan otkucajima srca
Postajao je čitkiji mutan sokak
Šumovi se razbistriše u ciku
Ciku dječije radosti
Moju ciku
Ciku opjevanu bezbrižnim ljetima
Horizont mi se vraćao
Htio sam dalje
Halapljivo
Grabio sve razgovjetniji rukopis
Prolazeći vedrom ulicom početka
Svi kristalići padali su na mene
I prelamali šarenilo prošlosti
Na sekundu prividi su mi dali
Zaboravljene boje
Što odskakale su
Od današnje razgovjetne perspektive
Čovjeka u crnom kaputu što želi
Biti bos(s)
Na vrelom pločniku djetinjstva
Na sekundu mirisi su mi dali
Da uronim glavu u bunar
Osvježavajuće bezbrižnosti snova
I ta breza što miluje sjenom
I lice što milovanje voli
Tinta se zamutila
Kao na papiru
Zalivenom ružinim sokom
Nisam mogao iščitati više
Te trenutke što postoje samo
Da zagrle me
Kad danas je hladno
Pokušavao sam tako jako
Da vratim sve vedrine
Ritmove bezbrižnog sutona
Da vratim sve osmijehe i dane
Iz sjećanja iščupane
SJENA ŽIVOTA
I šta je ovaj svijet za mene
I ko sam ovaj ja u njemu
Jedan treptaj, lavina kad krene
Pretvorit će sjećanja u pjenu
Da, još uvijek
Lice ovo mladost bolom krasi
I ova pleća
Sva ledena snaga
Al' kad zastanem vidim
Ona miluje nam vlasi
Sve što živi propada
Svi osmjesi
Dok bludom strasti krase
Svi uzdasi zalutalih želja
Naša imena
U tragovima krede
U tišini te prekrasne noći
Pod maglama ironije svijeta
Lagano i sigurno sijede
A vrisak
Ah, vrisak
Molitva za pravdu
Ubjeđen iskrom što beskraj tijela hrani
Shvatit će
Da oda je za gluhe
Gdje Bog
Sa ljudima se šali
A mi još sanjamo:
Uzdahe slobode
Zagrljaje bratstva
Iluzije pravde
Smjernice morala
Pjesmice herojstva
Uspavanke sreće
Utopije raja
Mi smo mit čovječanstva
I šta je život sad za mene
I ko sam ovaj ja u njemu
Jedan uzdah, lavina kad krene
Ostavit će od nas samo sjenu