Znam,
Opet ćeš reći da sam lud
Što uzimam hartiju
I nanosim joj bol.
Znam,
Lako je po plećima njenim
Pisati tužne riječi nehata.
Znam,
Ona će podnijeti sve naše riječi,
Ona će primiti sve naše suze.
Znam,
Sve će riječi stopit se u prah
I jednom oživjeti kao cvjetovi.
Znam,
Za svaku riječ ću odgovarati
Što napisah i što izgovorih.
PUT
Put
Pred nama dug je put.
Uzdahe više ne brojim
Za ovim svijetom
Jer lako je ostati bez daha
Gladajući u nedokučive grane
Crvenih prezrelih trešanja.
Na vrhovima grana
Treba ubrati one trešnje
Na dohvat naših ruku,
Na dohvat naših uzdaha
Jer i te još nedozrele trešnje
Dozreće u našim rukama
Uz toplinu naših uzdaha
U toplini naših srca,
Voljena.
OSLIKAVANJE STVARNOSTI
Oslikavam riječi
Na vodi
Crtajući tulipane
Kao na ebru
Čudan je to sklad
Zar se i na vodi
Može crtati
Zar i na vodi
Mogu plutati
Naše riječi
Kao brodovi
Tražeći svoje
Mirne luke
Da spuste svoja
Sidra
Da odmore korake
Od duga puta
Po pustinji
Po oazama
U mislima
U riječima
U nama
U nekima drugima
U beskraju
U zvjezdama
U nebu
I sve je ljubav
I sve je do riječi
Do osjećaja
I kraja kojeg nema
STARAC
Još jedna će noć pričati priče
O jednom starcu bez imena
Kiša, snijeg i hladan vjetar
Na ulici otisci bola koji vode do njega
Putevi moji i tog starca
Ponovo se spojiše Božijim htjenjem
Strah me zaspati kad znam
Napolju bije hladan zrak
O Bože ,dal` mi je taj starac
I opomena i kušnja u isto vrijeme
O Bože,Ti Svoju milost spusti na starca
Koji na ulici sam spava