Nikad čovječe siguran nisi!
I kad misliš da najviše jesi
Znaj da nisi!
Jedino što je sigurno je
to da ništa nije sigurno!
U svakoj sigurnosti
jedna nesigurnost.
Sigurnost; tek je samo
teorija puka
što čovjeka čini
sigurnijim, mirnijim.
To je ptica neuhvatljiva
što je na grani imaš,
a u ruci nemaš.
STAZA
Korak, dva
naprijed ili nazad
ni sam ne znam
dok ne napravim
oš jedan, dva…
Koraci naprijed, koraci su
hoda prema sreći,
Koraci nazad, koraci su
hoda u nesreći.
Korake stazom kroz život
pravim sam, brzinom svoje mogućnosti.
Staza je put kojim želim ići,
put koji biram i put koji trebam.
Stazom ću pravo
a ne puteljkom nametnutim
jer staza vodi pravo,
samo pravo kroz život sredinom.
DEPRESIVAN
Ponekad sam sretan,
ponekad sam tužan,
a ponekad nisam
ni sretan
ni tužan.
Tada šutim i tada sam prazan!
Prazniji od praznine
tiši od tišine…
U prostoru i vremenu izgubljen,
u tami pronađen…
Gubim se i nestajem
Zrak postajem
Depresivan ostajem!
SAVRŠENO SAVRŠENA
Neopisivo lijepa…
Nedokučivo misteriozna…
Sve više pametna…
Neprestano zanimljiva…
Kao rosa čista…
Kao princeza vitezu nedostižna…
Jednostavno savršena…
MAJKA
Na glavi gust splet kose
što ga neki nazvaše pletenica…
kapljicom vode od bola
U očima sjaj izazvan
što se zove suza…
U postelji tjelašce što je ostalo
od nekada raskošnog tijela…
Bolest je učinila svoje…
što evo ostadoše siročići…
daj im sve najbolje u životu,
“Bože dragi savij ruke
oko ove dječice moje,
prosvijetli ih,
samo Te to još molim.“
Rekla je…
jedva čujnim glasom koji prodire u srce
i lomi vam ga dok slušate.
Nevjerojatno, nečuveno ali istinito!
Kako je to moguće;
umirati i misliti na nekoga drugog
a ne na sebe, svoj spas!?
Tko to može?
Nitko, samo majka!
Kad već osjeti da je došao kraj,
uzet će me za ruku i s posljednjim
“Sine oprosti ako sam ti štogod zgriješila.“
Stisak će popustiti, život će iz nje izdahnuti,
ali moja ljubav snagu nikada izgubiti neće.
atomima snage reći;