Povlacis izguzvan carsaf
na svoja naga bedra
rukom krijes mokar obraz
izmisljas razloge
pravis vrtlog rijeci bez smisla
vjesto izbjegavajuci istinu
govoris o mladosti
o plamenu nade do koje je dalek put
izvlacis iz rukava karte koje su
odavno ispale iz igre
nastaje gluva tisina
onda kada je najmanje pozeljna
pratim ti trag hladnih ruku
bez pogleda
znam tvoj posljednji pokret
on mi govori da odlazis
ostajem rijesen da gledam kisu
kako spira tvoje umorne tragove.
U NJEGOVO VIJEME
(otela se njegova misao)
Na dlanu su skupljeni svi njegovi osjecaji
nalik prahu
nastali u trenutku
nestali u drugom
Prateci glas koji ga mami na korak dalje
on je nacinio dva, otisao predaleko
bio je neznan sam sebi
kad je kisa pocela
okrenuo se, htio je nazad
ali vise nema smisla
postao je neznan i drugima
Otisao je ne prihvatajuci
vraca se ne prihvacen
vremenom, sve je to tamno i blijedi
samo treba cekati da kisa prodje...
NEK BUDE DAN
Nek bude dan
kad se slomi u meni
ona sjenka što me vodila
pokazala mi put
Nek bude dan
na svjetlo nek izadju sve misli
jer u noći se ne vide
u noći se zaborave
Nek bude dan
jer se ne mogu skriti
nicemu nadati
vjetar ceme odati
Samo nek je dan...
NE BUDITE ME
Ne čuju me blijede jutarnje svjetlosti
bore se sa lepršavom zavjesom mojih snova
hoće da dopru do mene
ne čuju me,
a ja uporno vičem bez ispuštenog glasa:
„Ne budite me, hoću da sanjam“
Sumorno pijanstvo života me umorilo
odvelo na drugu stranu,
stranu stvarnosti koju nisam željela.
Surova je, obična, mrska,nesnošljiva...
A ja uporno ponavljam:
„Ne budite me, hoću samo da sanjam“
****
Imam jedan stvaran svijet oko sebe
ljudi su pogani
ljubav je iskrivljena
ili uopšte ne postoji
sve se svodi na sex
u kome niko ne uživa
ili uživa zbog priče koju će prodati drugima
naravno...mora da se desi još prvu noć.
i kad se desi to nije sex sa emocijama
ili, ne daj Bože, vođenje ljubavi
to je čisto iživljavanje nad tim drugim
koji nema pravo da kaže šta želi.
tu nastupa sebičluk
radimo samo onako kako meni odgovara
uostalom, to je moj sex.
sutra nastaju pitanja u glavi –
dal smo zajedno, kako se ponašati kad se vidimo
dal smo pogriješili ili možda pretjerali?
Helloooooooo
gdje je nestala ljubav?
Gdje je nestalo ono dječačko pitanje „hoćeš da se zabavljamo?“
Da šetamo ulicama držeći se za ruke bez brige
dal je sunce ili kiša...
Zbog svega ovoga i još mnogo,
nnogo ljudske gluposti
jedan mudar čovjek je rekao:
„Teško Bogu sa nama kakvi smo“
****
Osvoji me
Poželi me
Uputi mi pogled pun čežnje za mojim tijelom
Prezri svaku potajnu misao da možda ja nisam ta ili ti nisi taj
Zanemari sve
Nastavi započeto
Zavedi me do kraja
Učini da postanem ovisnik tvojih dodira
Ma na kraju ni ne moraš da me voliš, ovdje i nije riječ o tome...
Samo me želi
Želi kao što niko nije
Sprovedi misli u djela
Zadovolji povrijeđeni seksipil
Zavedi me pogledom
Budi neodoljiv kao kap vode na žednim usnama
Istraži nemir i pokloni mir
Pokloni riječi koje će se kao razigrana melodija primiti na moje uho...
Osjeti me da bih te osjetila
Želi me da bih te željela...
STANJE LUDILA
Gluvo vrijeme,
Prazan čas,
Uzimam knjigu, stranice se listaju
Kao nijemi film u mojoj glavi
Film na kome odavno piše - the end -
Ignorišem ponovno emitovanje scena, ali ne ide...
Zaredale su se kao da se um igra mojim živcima
Da me želi izluditi do kraja
I cijelu ovu priču uistinu završiti.
Tek poslije toliko vremena shvatam
koliko sam ga imala
A koliko sam ga protraćila
na maštanja, iluzije, građenje cijelog jednog svijeta
koji je nastao u mojoj glavi.
Ne znam kojim tonom, koliko glasno
Treba da izgovorim svoje ime
Da shvatim da je stvarnost jedina stvarna
Da sam ja to što jesam.
*****
Možda sada i nikad više
Vjetar je sve jači
Skoro pa oluja
Ruši svaku sitnicu pred sobom
I nebo gasi
Kao da je za vječnost spremno
Ne postoji dan, ne postoji noć
Sve se stapa u jedno
Sva nebeska tijela u istom sazvežđu
A ja ću pročitati tvoje riječi još jednom
Opet će boljeti, ali izuzeću patetiku
I dozvoliti da mi biće uživa u njihovoj melodiji...
Uživaću sada i možda nikada više.
*****
Pa zar stvarno misliš da mi
Treba tvoje prisustvo
Da me budi kad to ne učini jutarnji dah
Pa zar stvarno misliš
Da sam polu mrtva kada nisi sa mnom
A zaboravljaš na moj život prije tebe
Rođena sama hodala sama
Rasla i uživala u životu prije tebe
Mogu bez tebe
I mogu prihvatiti gubitak tebe
Živim dalje... Ti ne postojiš!
*****
U sjećanju jedva da stoji njegov zagrljaj
i čvrst stisak za rumeni obraz
nije bilo suza jer su izrečena obećanja
- vratiću se, strpljivo me čekaj.
Dječije ručice ostale su prazne
samo se prsti prepliću jedan sa drugim
i istog časa nastade tajac
dok je pratila čvrste korake niz ulicu.
Puno vremena prođe i kako priroda nalaže
dječije ruke su sada ruke odrasle osobe
ruke pjesnika koji svoje čekanje
samo kroz pjesme skraćuje.
Možda negdje živi
možda gledamo isto nebo
možda mu sad suze pune oči
možda...
a možda nikad ne saznam...
Još mi u sjećanju stoji njegov zagrljaj
i čvrst stisak za rumeni obraz
nije bilo suza jer su izrečena obećanja
- vratiću se, strpljivo me čekaj.
NIJE POTREBNA RIJEČ SADA KADA SVE GUBI SMISAO
Nije potrebna riječ sada kad sve gubi smisao,
Ni izvinjenja, ni oproštaja, ni suze . . .
Naprotiv, bolje je ćutati i u tišini se razići kao dvoje odraslih ljudi.
Lijepa riječ i gvozdena vrata otvara,
Ta poslovica važi za ljude koji su spremni da oproste,
Ali ne i za nas.
Rasparčali smo to „nešto“ što smo imali na hiljade djelića
I sve niti svijeta ne bi ih povezale.
To nešto ne mogu nazvati ljubav .
Žao mi je zbog toga, žao je i tebi,
Ali od žaljenja ne dobijamo ništa,
Samo još veću gorčinu.
Okrenimo leđa jedno drugom, koračaj, ne okreći se,
A sutra započni dan sa novim listom nekog novog života.
MJESTO ZA MENE
Odlučila sam!
Danas odlazim na jedno mjesto,
mjesto stvoreno u mojoj glavi,
po mom ukusu, po mom kroju . . .
Odlazim i neću ponijeti ništa sa sobom,
samo čist um da vlada mojim bićem,
hraniću ga toplom energijom života
i opuštajućim zvucima tišine.
Danas odlazim na jedno mjesto,
mjesto stvoreno u mojoj glavi,
vratiću se brzo, jer ne opstaje se tamo,
život je ipak tamo gdje si ti.
TRAG HLADNE RUKE VIDLJIVE U NOĆI
Trag hladne ruke vidljive u noći
Kao ledenica na starom urušenom krovu,
Ne mili mi se taj dodir
Odzvanja tišina u njemu,
Prazan je, ne osjeća,
Ne doživljava me,
Prikazuje samoživost.
Još jedno tijelo, još jedan trijumf,
Dokazuje muškost ko zna kome
Meni ne, beznačajan je
Kao par protraćenih sati sa tobom.
Pogrešni smo.
Pogrešno vrijeme,
Pogrešan spoj.
GUBITAK
Pustiću glas kao urlik zvjeri
Da prikaže stanje mog bića
Kad neko ranjivo srce iznevjeri,
Od velike sile napravi slabića.
Pogled ću usmjeriti u jedan pravac
Neću da gledam prazna lica
Razum se rasipa kao prekinut lanac
Od smisla života ostaje samo skica.
Pogrešne stvari, suludo vrijeme
Neman u ljudina postaje sve veća
Praznih riječi, prepuno breme
Samo kaži gdje je nestala moja sreća?
DUČIĆEVOM GRADU
Tih melodičan zvuk
Vodi me na jug,
Pružam ruku nekom svom,
Radujem se pozdravu Tvom.
Tvrdoglavost koja razdvaja
Miris platana spaja,
Lica vedre boje
Kao pčele gradom roje.
Proljećne čini opijaju,
Ulični psi zavijaju,
Svako svoj san sanja.
Sa Crkvine pogled mu pada
Na idilu voljenog grada,
Na panoramu obasjanog Trebinja.
MJESTO ZA KAJANJE
Ne želim da ti, nepoznati čovječe
Osjetiš tegobu koja je namjenjena drugom,
Da ispaštaš zbog tuđeg grijeha i srama,
Bolje idi, zaobiđi me . . .
Nemoj uporan biti u želji da saznaš
Koje su to muke ovladale ovim bićem,
Tvoja nevinost te može odvesti na mjesto
Gdje možeš upoznati ljude sa osmjehom i srećom.
Ne želim da ti, nepoznati čovječe
Živiš životom zvanim bol,
Idi, počini grijeh za sebe,
Tad se vrati biće mjesta i za tebe . . .