Pogledaj u moje oči,
one će da ti kažu sve,
sve moje nade,
uspjehe i padove.
U njima ćeš vidjeti
Olovne suze tuge
Uzrok su riječi tvojih.
Pogledaj i djela,
Oči će ti reći da te volim
Uprkos tome što ne bi smjela.
Pogledaj u moje usne,
Možda ti šapnu nekad
Ono što ti srce moje želi reći.
Ako se to ikad desi
Znaj da suze će poteći,
Jer ja neželim kopiju tvog lika,
bila bi to moje tuge simbolika.
Pogledaj u moja djela
Ona će ti reći više
Nego izgled tijela.
Prošetaj do vrata srca moga,
Reći će ti istinu za koga kuca.
Zapitaj se onda
Dal’ si vrijedan truda
Što jedna osoba ostaje po čitavu noć
Zbog tebe sama i budna.
Ne trudi se da shvatiš
Sve ono što u mojim djelima piše.
Samo će ti ona reći
Da te jedna duša voli najviše....
Pogledaj ova drhtava slova
Napisana u tjeskobi dana,
Dok jedno srce pati
Dok je jedna duša sama...............
MOJ POKLON
Ne tražih te..
Ne nađoh te..
Jednostavno bivaš mi poslan...
Bivaš moj poklon..
Onaj najljepši..
Ne dobih te za preznike što svih ih obilježavaju...
Ne dobih te ni za rođendan svoj..
Darovan mi bijaše nekog dana,
kada počeh ponovo da živim...
To je onaj dan od kojeg svaki naredni zovem
praznikom i slavim ga u tvome društvu..
VJERUJEM U NAS
S tobom uvijek vodim razgovor…
I kada sanjam, sanjam u dvoje,
I kad si tu s tobom pričam,
I kad šutimo naši pogledi sve kažu.
I kada nisi pored mene svojim tijelom,
Sa mnom si.
Moj si dah I moja čežnja…
Moj si nemir I moje sve..
Šta mi život znači bez tebe??
Da li je to uopće život??
Ja vjerujem u našu ljubav,
U naša sjećanja,
U naše sklopljene ruke,
U naše zajedničke snove,
U našu budućnost vjerujem..
Ja vjerujem u tebe, u sebe..
Ja vjerujem u nas..
Da se slučajno nađem u sred pustinje,
ne bih tražila vodu,
tražila bih tvoj poljubac,
tražila bih tebe,
jer si ti zrak koji dišem,
moj život koji živim,
osoba koju volim i kojoj se dičim,
na koga moja sreća liči...
Da sam na pučini mora i čuveni "Titanic" počne da tone,
moja poslednja želja bila bi tvoj zagrljaj,toplina tvojih ruku,
dodir tvog tijela,..
Da sam Julija, a ti Romeo,
uopće mi pravo ne bi bilo,
jer ne želim tragičan završetak naše sreće,
pokraj sebe tad bih željela zlatnu ribicu i želju:
Da mi tebe niko oteti neće!
Da me u hladnoći zagrljaji tvoji griju!
I da budemo uzor sviju!
Sad kad bi bio dugo očekivani smak svijeta,
za kojeg zapravo nitko ne može tačno tvrditi,
žao mi ne bi bilo,
u životu imam sve,
a sve si mi ti...
Volim te...
Značis mi...
puno mi značis..
kao nebo zvijezdama,
kao riba rijekama,
kao moru so,
shvatas li to?
Shvataš li da mi značiš kao pahulje snješku,
kao djetetu igračka,
kao prosjaku novac,
kao nesretniku ljubav,
kao čovjeku sreća....
Čovjek sam....
i sreća mi je besprijekorno potrebna,
potreban si mi ti...
Ne mogu,
neću,
i ne želim,
zamisliti život bez tebe,
Jedini razlog tome je što te volim,...
i volim te.....
i sve ostalo osim "volim te", suvišno je...
i opet" volim te".
Vrelo je ljeto,
Još vrelija naša ljubav,
Žar veći biva
Kad te moje oči vide,
Kad te moja duša sniva.
Vrelo ljeto pamti
Naše vrele poljupce
I ljubav sve više plamti
Kad vidim tvoje lice.
Vrelo ljeto pamti
I zagrljaje vrele,
I dan kad su nam se duše srele.
Vrelo ljeto zna
Da vrelina naš život krasi
Da smo vreli od smjeha,
Da gorimo u sreći kad smo zajedno.
Vrelo ljeto zna
I ulice grada znaju
Koliko vrela naša ljubav je
Najvrelija u kraju.
Vrela naša ljubav
Vrela naša mladost,
Ugasit je neće ni jesen, a ni starost.