sklanjajući je svijet što sam mu ja dala i
odlazili su svi na neki skup
ja sam ostala sama u sobi
od kad sam se rodila
samo je Bog sve znao
drugi nisu mogli ni naslutiti
međutim nije bilo problema
krenuti na put optuživanja
ipak je moja kuća bila sama
onda kada ne bi bilo mene
moj svijet bi bio izgubljen
onda kada ne bi bilo mene
samo kada bih saznala ključ
od vrata mene same
zaključala bih zauvijek i
vječnost
šta iko može kristalnim pogledima
pokloniti osim
mora poslije neba ili
dolinu poslije kiše
POLJA U FRANCUSKOJ
može li se bilo šta reći
prije nego uspiješ
prije kraja a znaš
da je uvijek isto bilo
sjećanje na beskrajna polja u Francuskoj
poredana u pravilne redove
prije nego uspiješ
prije nego sazriju
***
želi da ti riječi budu mirne
smirenost sve manje postoji
svi će je željeti
sunce iz tvojih mirnih riječi
jednom kad sazrije
u najrjeđi plod ovog vremena
bićeš kao nutrina zdravog tijela
gdje sve ima pravilo i mjeru
sve je savršeno i boja i ton i oblik
tako da budeš jednom kad sazriješ
sunce iz tvojih mirnih riječi
VODA
Dođi da cijeniš trenutak
Predug
Gdje su zvukovi jasni
Možda nekih ptica
***
Proći ću šuteći
Kao što tiha voda
Prelijepo šuti
I prati zvukove jasne
Možda nekih ptica
***
U meni
Jasni zvukovi
Ne mogu uz licemjere
Sasvim smirene sjene
Možda nekih ptica
LJEPŠE JE BITI OZBILJAN
nemoj više da se kreveljiš
ljepše je biti ozbiljan
mirno je i jako
dok posmatraš
dječake što nemaju hljeba i
ove ljude u predgrađu
što se bude u pet sati
a ja se kreveljim i
sunce me grije i
majka me pita kako sam
dok posmatram
to je vrijeme mira
cakline u očima
kao vječnost iznad ljubičica i
zrnje što je posuto pticama
pogled mi je čist i
ja tražim milost
dok vidim
da nema igre
da nema smijeha
29.
Ostali su zapisi mene
Dovoljni za jednu knjigu
A i oni će prestat u meni
Vani neće nikad
Kad odem dovoljno daleko
Da se ne budem sjećala sebe
Sresti ću nekog mlađeg
Pozdraviti sa smiješkom
Ipak mora narasti
Sama
Iz života, jednog dijela
Poslije ćemo biti ljudi
30.
Da budem u masi i budem masa
Putnik koji po sebi hoda
Sebe traži
Dok se skroz izgazi
Zatrpa
A ni tad neće prestati
Sebe da traži
31.
Mnogo je bilo teško čekati sebe da narastem
Ali ja ću čekati vas i prihvatiti gubljenja
Kao svoja
Proklet bio svijet bez nas što moramo da ga naučimo
Šta to vrijedi prazan papir, išvrljan papir
Samo svaka je slika jednom bila pusta i prazna
Zato čekam vaš put onda ćemo zajedno kao i sad
Na dlanovima sunca da nosimo putevima što čekamo
*
Ali ja ću čekati vas i prihvatiti gubljenja
Kao svoja
32.
Samo smiraj mrtvih tijela, njihovih duša i bježanje od grobalja
Samo je još to pomalo ulijevalo strah
Njima neodgovorena pitanja
A ja pjesnik na obali vječito zadubljen u pučinu
Širine i plavetnilo su tamo poslije valova
Tamo će da dišu umjesto mene: more i nebo
Moje lice obasjano i sunca gore
Svaka zraka ulazi u utrobu i hladi
Poklanjam svima što su ga platili godinama
Dijelovi života što su propali u sreći
Sada sve zaboravljeno prekriva i boji
Boji one praznine šarenilom što ga nismo vidjeli
Sada bih da propadnem prije nego izgubim
Spoznaje o čovjeku bez kojih ne postoji smisao
Smisao
Bilo im je čudno voljeti ljude i čekati ljude
Sačekati milost u ljudima kao da postoji
Bilo im je čudno ne suditi i ne gubiti
Smisao