Kad svjetla se ugase ustupa melanholija,
Rastapa zidove, ruši mi horizonte,
...Pretvara ih u ledene zatvorske šipke,
Osjetim hladan dodir na grudima.
To je djevica!
Zaranja svoje poluoštre šiljke u moje srce,
Miluje me po kosi kao majka dijete koje plače,
Ne bi li mi donijela vječni spokoj duši.
Primih ruku koja me milovat stade,
Ruku tog anđela krunisanog rogovima,
Zatvaram oči.
Skidam kaput umrljan životom...
ŠAPAT VJETRA
Napuštam okove vječnosti u potrazi za stvaranjem.
Ko je taj što nas robovima načini?
Gdje da nađem prvi kamen?
...Da ga pitam-gdje je vrijeme izgubljeno?!
Zvoni sat u daljini,
Gromovi režu misli u iskoraku,
Jer one čeznu..
..iskrnjavljene do besmisla
Miris jeseni miluje mi čula,
Vjetar siloviti krila mi kida..
Sanjam o-kada bit ću iznova,
Svijetla se gase umorna.
Duša mi luta-iznova okovana..
SAMSON
Samsone snaga tvoja u kosi je
Gdje li vode ovi šaptači
Ili su 'pak zatvorski čuvari
Jedna riječ (njihova) san mi krade
Ja sam čovjek
Opium tvoje usne do drhtaja vodi
U njemu vrt bunila čeka te
..u njemu vreba izdaja
Ja sam čovjek
Drhtavim riječima šunjaš se u oblake
I dok pohlepno ždereš oblike opčinjene..
..ne zaboravi ime moje
Ja sam čovjek
SIVO JUTRO
Kandže bezvučja zatvoriše se nad ovim mermernim kolosom.
Jedva trzajući se, odbija biti bačen u vječnost.
Svaki korak je korak bliže zaboravu.
I nas dijele dvije prirode,
Ona kojom nas navikoše,
I ona nepitoma koju nam zabranit žele.
Ko si ti da možeš reći ko smo mi?
A ti, koji svojim neznanjem iscrtavaš obrize svoje...
Kojem se suncu ti moliš?
..I, ko od vas mi može reći ime moje?
ZELENA KUĆA
U tom dodirljivom snu
Kroz maglu izdiše
Sjećanje jednog buđenja
Buđenje jednog postojanja
Ključ mojih staza-
..tvojim dodirom očaran
..tvojom riječi spoznan
..tvojim bićem poveden
Ali jeseni dođoše
Odnesoše listove nespremne
Odnesoše..na let?
Na pad!
Dođoše i zaboraviše?
Novo slovo teći će,
Oluje pripitomit će.
Al' još ostaju nejasna..drhtava putovanja
..putovanja poglada mrskih.
Jer zaboraviše!
IZA
Sjene.. bude se
Pločnici oholi krajem prijete
U sebi slomljeni i po sebi istrajali
Stope na zidu oslikane
lutaju bezumorno
Lutaju po stranicama bajke
Zatvori oči..
Ovdje su kraljevi zabranjeni
Ovdje Bog nema moć
NE
Sanjam miris..
Silovito mi trga niti sna
Zbunjeno posmatram igru nebeskih setaca
Oni me k sebi vode
U kraljevstvu svom odjenuse me
Tajno blago svoje razotkrise
..kao vatra uzburkana bjese
Koja ledenim dodirom kraljevstvo mi zabrani
Da li je?
SAM
Kraljice noći
Spusti vela
U svoje kraljevstvo me povedi
Ili priđi
Da zajedno tišinu pijemo
Zaplešimo valcer na putevima bjesnim
Okusi moj dah
Čuvaj ga u sebi
Pogledom te pitam-gdje smo
Tišinom mi odgovaraš..
nijemim slovima me grliš
Postali smo jedno
Pratili igru vitešku
Iz grijeha izbjegli
Korakom bolnim-nečujnim
MODRO
Izrečeno ali neotjelovljeno
Zasluženo ali neodobreno
Biće je bića mog
U njemu skrivena
Žudnja hara
Ludačkim trzajima
Na strana vrata kuca
No nijem je stanovnik
Pokreta ograničena
Sa one strane
..one zabranjene
I odigrajući posljednji ples
Na počinku ostaje zaboravljen
NASANJAJ MI SNOVE SLAGALICE
Sjedim sam, gledam grad kroz stakla izlomljena, gladim ih nosom.
Oči mi hodaju stepenicama isprepletenih gromova.
Vrijeme lijeno zavija kao mačka zadrjemala.
Duboka ljubičica pogled mi kida jer u slova je rastopljena.
Zašto moje noge žderu tlo pod njima?
Odgovor čuva jedan lift kameni, to je lift stvaratelja.
Razočarani oblici izlaze iz lifta, jer on ne može nosit' tijela njihova koja nisu dovoljno skinula života.
Zanosni val navede me da napustim i stvaratelja i robove (živahne) njegove.
Penjem se mirisom do linije oslikane grubim i teškim zvanjem.
Gdje je ovo, da li je to samo požuda da tijelo životom ispunim.
Ali vračam se, korak u korak slijedim izgažene tračnice.
U toj čari (viđenoj) sretoh oblik tuđih nabora, koji me kao da jedini sluh posjedovah u svoj vijek upisa.