Ja razumijem samo šuštanje lišća u jesen,
kad se grozdovi množe i kad se plave tuge.
Kad pijane pjesme zapale ludilo i ja poludim
taman koliko treba. Ja volim samo lišće u jesen,
uljuljkano kišom, kao moja glava vinom.
Ja sam i pijani bog i žrtveni jarac svom stradanju.
I nikad neću pognuti glavu pred bilo čim,
osim pred jablanom u magli, što plače a ćuti.
Za koju večer žrtvovat ću jarca, da bi se rodio bog,
a onda će šuštanje lišća da me dotuče i počet će da se plave tuge.
Kao vrela krv, niz žile poteći će vino i bit ću pijana pjesma,
koja navire kroz daljine mog ludila i kleči pred jablanom u magli.
Ja razumijem samo, šuštanje lišća u jesen i kapi kiše,
što se u grozdovima množe i plave, kao daleke tuge.
Ja sam mangup, lud, više nego što treba,
ja hrlim jednosmjernim putem kroz daljine mog ludila
i klečim pred jablanom u magli, znajući da s nekih puteva nema povratka.
ZELENA VILA
Nedjelja
Opet
Spori autobus
Kiši niz prljave prozore
Vraški kiši
Peron broj četiri
Ruke u šupljim džepovima
Usporeni pokreti mahmurnog kaputa
Lijeni pogled sa neispravnim revolverom za pasom
Kog vraga traži
Navika je bolest
Izbljuvanim ognjem palim cigaretu
Brzo
Dim za dimom
Gorak okus u grlu
Pomućena svijest
Pelinov subotnji čaj
Vajldove “neopisive stvari“
Artemisia absinthium
PURPURNA BALADA
Opet sam zaboravio sebe ispod istog drvoreda
negdje između borovih iglica
u jauku vjetra nemirnim talasima i mirisu trave
zastao je moj pogled u vodi s druge strane
i stražnji džep je drijemao na molu ka suzi
noge bi možda krenule natrag da lišće nije zajecalo
dobro poznatu uvertiru
i opet zaboravljam sebe ispod male rosne travke
ispod latice maslačka na vjetru i u mirisu kiše
zaboravljam sebe usput pod skutima jeseni
u pjesmama zrikavaca i uličnim svjetiljkama
a stalno se vraćam i odlazim
sa koferima od snova prepunim uzdaha
i slučajno sinoć na drvenom molu
zagrlio sam jednu mirisnu novembarsku jesen
lišće je drhtalo a nebo sklopilo oči
kosa se mazila sa vjetrom
dok su se snovi ogledali u suzi
i tiho, najtiše, kao noć
kroz moje tijelo
talasala se daleka
purpurna balada
ISTO KAO JA
Nosim mamuze od zvijezda i hrlim k nebu da dohvatim mjesec,
ali ti znaš da nikad nećeš biti sretan, isto kao ja.
Neki ljudi umiru i rađaju se bezbroj puta na dan, isto kao ja.
Ranim jutrom bole me Kristove rane, krvarim,
ne znam ko je tako snažno zakucao čavle.
Na mom čelu je oreol od trnja,
a u očima mi se kupa iskupljenje.
Izronit će prije ili kasnije, udavit će me danas
i rodit ću se već sutra u još gušćoj tami.
Jer, meni jutro ne mijenja mrak, samoća je ponekad zao drug,
isto kao ja.
Ja nosim mamuze od zvijezda i slanim jezikom ližem svoje rane,
bol otupljuje čula, ravnodušnost je oreol od trnja.
U inat mojim mukama,
zasijat ću lavande i polje makova, skinut ću mamuze od zvijezda,
i zaplivati u jednu krvavu jesen, zasutu lišćem
i opjevanu sa dva, tri ofucana stiha.
Ali ni onda neću biti sretna, jer, ja sam sanjar,
a ti si samo lik iz moje bolesne mašte, što se spustio niz dugu dječaštva
i nikad nećeš biti sretan, isto kao ja.
Makovi su moja krv, lavanda je moj dah,
iskupljenje je moja pupčana vrpca, stegnuta oko vrata,
što me čvrsto veže sa nebom.
Ja se klatim visoko iznad tla.
Mrtva koliko i živa.
Ja slanim jezikom ližem svoje rane i slutim,
slutim da ćeš mirisati lavande i otrovati se snovima,
da ćeš na najvišoj hridi života podići ruku na sebe,
isto kao ja.
Slutim jata vrana na mom polju od makova,
razdiru mjehove svih proljeća, kljucaju dugu dječaštva.
Jata vrana, isto kao ja.
Gase se tvoje oči, isto kao ja.
VJETAR I MORE
Znam za tajno pristanište ispod tvojih obrva,
gdje se kupa moj lik noću,
kad utihne sve drugo osim tebe.
Znam i kad ti se spustim niz obraz,
ti otvoriš modru kapiju
i pustiš me na plavu pučinu,
gore, iznad tvojih dubina.
Kad pohlepni ribari proklinju moje ime,
ti me uzmeš k sebi
i tako zagrljeni zapljuskujemo oštre hridi.
More moje...
Znam i jutra kad se rađa sunce
i spretno ti češlja rasute vlasi.
Ja se tad' skrijem ispod njih.
Njima vežem svaki nemir,
u njima sam jedan lahor tih.
Znam i kad zaronim u tvoje dubine
da sunčev zalazak kapa po tebi
kao po najčišćoj rosi.
Povedi me...
Ja sam vjetar zauvijek u tvojoj kosi.