Da bi razumio moje kreiranje,
Treba da posjeduješ određeno znanje.
Znanje o meni, svijetu i globalizaciji,
Emociji, duši a vala i racionalizaciji.
Uglavnom kad pišem, budem politički nekorektna
I mnogi mi kažu da sam zbog toga defektna.
A nekima se takvom činim jer ne nosim šminku.
Ma boli me đon za njih i za prokletu štiklu.
U svojoj kreaciji lajem na različitim jezicima,
Ne poštujem rimu i ostala propisana pravila.
Zbog toga mnogi smatraju moju poeziju ružnom,
A ako ti se sviđa, onda brate vala bujrum.
Moje pjesme su bez ritma i ostalih stilskih alata.
I call it freestyle ali ne u smislu MC-ja i rapa.
Ako ti se svidjelo da si čuo tu kreaciju moju,
Then stick around da i kreiram još koju.
BABI
Eno babinog mi mezara na sarajevskom groblju
Zato zadnjih se mjeseci borim sa tugom bolnom.
Posvećujem ti ovu pjesmu, jedini na svijetu,
Čijeg gubitak znam, da prežaliti neću.
Pošto tebi ličim, bila sam sretna kad smo se našli,
Da za razgovor dublji više nikog ne moram da tražim.
Znali smo ja i ti fino da sjednemo,
Da uz priču i koju čašu da popijemo.
Super su mi one noći kad bi se družili do sitnih sati,
I o politici, ekonomiji voljeli se raspravljati.
Bio si mi jedini što je sasluš'o sva moja sranja
I da satima sa mnom sjediš kad' mi se nakupi jada.
Niko nije znao kao ti
zagrljajem da me smiri
Da mi bolji savjet uputi...
Ko će umjesto tebe sada
eventualnog budućeg da isprepada,
Da će mu kosti ručno da izbroji
ako me srce od njeg zaboli?
Ali ne brini se ti, ja sam prava kćerka
Ponosnog rahmetli oca Smaje Čelika.
Sjećaš li se, babo, kad smo zadnji put sjeli sami?
Bilo je hladno i kiša je padala vani.
Tad ostali iznenađeni smo i ja ti
Kako duboko smo srca otvorili.
Napomenu' me ti tada da sestru bolje pripazim,
A na tvoj mezar odoh sada Fatihu da ti proučim.
DOMOVINI
Bosno moja, lijepa, gizdava,
Barem takvom te zove ona sevdalinka.
Bogata vodom i ostalim prirodnim bogatstvima,
Nije ni čudo što si vazda pod tuđim jarmovima.
Još malo i biće ti punih hiljadu godina,
A kako je krenulo, dabogda ih doživjela.
Razdvojio se narod, svako svojoj vjeri ide,
Krst ili zvijezda, sad to odjednom bitno bude.
Od sive ekonomije pravi privatnik ekstazu,
Pa ti sistem upada u očajničku fazu.
U državu se uvuk’o hard-core nepotizam,
A medijima vlada još gori šovinizam.
Otkako se ovdje domogla fukara para,
Raspadaš pred mojim ožalošćenim očima.
Ratni profiteri diplome sebi kupuju,
Poslove štele a pošteni nek’ gladuju.
Danas poslanici, a juče par krava i štala,
Hiljade ti kradu iz državnog budžeta.
Mediji masu konstantno zaglupljavaju,
Pjevaljke promovišu, jedinstvo uništavaju.
A europski kreteni ti ljiljane oduzeli,
Jer simbol su duše i bogatstva bili.
Sada tvoja zastava sva je nikakva i blijeda,
A po tvom tlu se uglavnom kreće bijeda.
Pošto dogovora nema između tri naroda,
Himna ti nema baš nikakvih izgleda.
Šta će od tebe da bude fakat ti ja ne znam,
Ja mogu k’o svi mi samo boljem da se nadam.
M. J.
Ovo mi je nadimak...
Fuck it! Ovo mi je name!
Yeah motherfuckers...
I'm Mary Jane.
Pišem o svemu, a ponekad i o ljubavi,
Pogotovo kad spominjem oca mi rahmetli.
Ne živim za poeziju, iskreno da kažem,
Ja stvaram samo kad od muke plačem.
Muka mi od čitave ove situacije,
Jebem ti laži i ostale malverzacije.
Dolazim iz dva potpuno raličita svijeta,
A ja kad sam se rodila, bila je to jedna zemlja,
Rođena u Bosni i otac mi Bosanac,
A mati mi je Slovenka, tako da sam mješanac.
Fakat malo ljudi moju spiku kuži
I fakat malo ljudi razumije te zna
šta znači živjeti u svijeta dva.
Zbog toga i volim slobodne stilove,
Što ne zahtijevaju mnogo oblika i forme,
Što mogu da serem kako god hoću,
A ne da se peglam sa spikom tuđom.
Moja subkultura davno uništena bi,
Narkomansku komediju od nje napravili parci.
Vjerovala sam u movement:
Peace, Love, Unity, Respect.
A sada, usred bijela dana, zbog papaka i predrasuda,
Kad ziku pustim sebi glasno, dođe mi policija na vrata.
Nije ovo ništa, iako je puno sranja,
Ima u mom životu mnogo većih bolovanja.
Znam, da vas boli briga za moje probleme
I da vam je interesantnije jučerašnje vrijeme.
Ali otkako mi umre otac, skida se i meni poklopac.
Pa sam počela da pišem, bol na papir prenosim,
S ljudima da je podjelim da za njim ne plačem.
U POTKROVLJU
U potkrovlju
U centru grada
Vručina pada...
U potkrovlju
Bez odječe
Satima se ganja...
U potkrovlju
Gdje strast hara
Sex nas spaja...
U potkrovlju
Bez ljubavi
Sex vlada!
U potkrovlju
Na Marindvoru
Satima smo ja i ti
Sex, ne ljubav, vodili...
POEZIJA
Ekspresija duše,
Rezultati patnje?
Ljudska pozitivnost,
Nečija kreativnost?
Ružnog estetika,
Očajnog patetika?
Ili samo melanholija,
Tužni sevdalija?
Ili ljutog brutalnost,
Reakcija na realnost?
Jeli probuđenog glas
Koji traži spas?
Često je to samo pjesma zaljubljenog,
U dubini ljubavi izgubljenog...