Tmurne ulice umornog grada
Tuguju za godinama prošlosti!
Godinama sreće, bogatstva, spokoja.
Tmurne ulice umornog grada
Tuguju za onim što je nekada bilo.
Istrošene zgrade umornog grada
Promatraju užurbane korake ljudi,
Ljudi koji bježe od života
Istrošene zgrade umornog grada
Tuguju za izgubljenim vremenom.
Stolice gradskih kafića čvrste i jake
Podnose težinu besposličara, vječitih ispijača kafe,
željno iščekujući umjetnika koji će na njima nešto stvoriti.
Stolice gradskih kafića čvrste i jake
Vide poneku iskru u mraku.
Grad grad velik i ponosan
Traži spas u manjini i zadržava suze.
Iščekuje sunce ljeta, osmijehe na licima njegove djece,
Iščekuje i nada se.
Umorni grad velik i ponosan
Sanja procvat i bolje dane.
A ljudi…
II
Nema više ljepote u Sarajevu.
Ima, ali smo mi previše slijepi da je vidimo.
Nema više ljubavi u Sarajevu
Ima, ali mi nemamo ni srca, ni koga da volimo.
Nema više sreće u Sarajevu
Ima, ali smo isuviše tužni da bismo bili sretni
Ima u Sarajevu mnogo mržnje
Ima
Ima u Sarajevu mnogo nepoštenja
Ima
Ima u Sarajevu izdaje
Ima i to previše.
NEPRIJATELJ
Prijatelji, haveri, kolege
Dođoh da ubijem Mirzu
A ne da ga slavim.
Pojest ću mu pluća i popiti pivo.
Zlo koje je Mirza učinio će da živi poslije njega
Dobro će biti pokopano sa njegovim kostima.
On konstantno provodi vrijeme sa svojim
Prijateljem, neprijateljem.
I nemojte me tjerati, nagovarati i govoriti Mi da odem,
Jer ja sam čvrsto odlučio da ostanem
Tu sa Mirzom.
Stoga ostajte mi zdravo
U dobru i zlu.
S poštovanjem iskreno vaš prijatelj
Rak !
STUDENTSKI DANI SARAJEVSKI
Ustanem u rano jutro umijem se
I pristavim vodu za kafu.
Operem zube napravim sebi sendvič
I zalijem kafu.
Pojedem sendvič uzmem džezvu
I naspem kafu.
Nađem indeks stavim ga u zadnji džep
I krenem na faks.
Donem na faks i siđem u kafeteriju
Da sa kolegama popijem kafu.
Zavalim se u stolicu
I naručim kafu.
Dogovaram se sa kolegama gdje ćemo poslije sjesti
I dobijem kafu.
Dogovorim se da ćemo u ćumez
I popijem kafu.
Ustanem iza stola protegnem se
I krenem na prvi dio predavanja.
Poslije prvog dijela predavanja potpišem se
I krenem kod Mine na Bosansku kafu.
Donem kod Mine ispozdravljam se
I naručim Bosansku kafu.
Zapalim cigaretu, opletem po dosjetkama
I čekam Bosansku kafu.
Protabirim po novinama malo se nasmijem
I dobijem Bosansku kafu.
Dok jaran priča svoju socijalu ja pušim cigaru
I srčem prvi fildžan bosanske kafe.
Pričam o tome kako mi je teško na fakultetu
I srčem drugi fildžan bosanske kafe.
Pogledam na sat vidim već je pola četiri
Vrijeme da se krene na fakultet da se provijeri mail.
Dođem na fakultet provijerim mail
I krenem do Paba na kafu.
Odem do Paba
i naručim kafu.
Razgledam okolinu
I primijetim da sam dobio kafu.
Pričam jaranu kako je teško naći posao i vrijeme za učenje
od predavanja
I popijem kafu.
Vidim osam je vrijeme da se kući krene
Treba izaći večeras.
Prođe tako godina
I ja redovno pijem kafu
Otvorim indeks pogledam u njega
I uhvatim se za glavu.
Nema više od tri ocjene.
Otvorim novčanik
I uhvatim se za glavu
Nemam para da platim kafu.
Nazovem jarana da dođe
i plati mi kafu.
Sanjam sebe za deset godina kako sjedim u dronjcima
I čekam da mi neko plati kafu.
Naiđe u Armanijevom odijelu kolega sa faksa koji je
inače iz
Kalesije
I pita gdje si bio šta si radio
A ja kažem ponosno pušio
I pio kafu.
KULTURA
Sjedio sam kraj prozora gledao i jeo.
Vidjeo sam dvojicu kako trče noseći
Tašnicu gospođe koja je vrištala.
U sjeni nebodera vidio sam dvojicu
Koji se spremaju da polete.
Na ulici vidjeh grupicu dječaka spremnih
Da kao revolveraši potegnu noževe
Radi par kovanica.
Rekoh majci “dođi i pogledaj ovo”
A ona mi samo reče
“Nije kulturno pričati punih usta"
HEJ VI
Hej vi
Što stojite dignutih noseva
Što se kupate u dobrotama ovoga svijeta
Što gazite preko svega sto je sveto da bi imali.
Hej vi
Pogledajte dole na smrtnike
Pogledajte na smrtnike punih glava
Punih ali poštenih.
Punih glava a praznih stomaka i džepova.
Pogledajte smrtnike preko kojih gazite da bi imali
Pogledajte smrtnike čiji snovi umiru u rudniku
Da bi vaši živjeli.
Hej vi
Nama je dosta čak i previše
Mi smo se probudili
Zapalili smo baklje i naoštrili sablje.
Ubili smo ljudskost u sebi.
Hej vi
Spustite glave, pogledajte dole, dajte nam naše
Jer vrane dolaze na vaše prozore.
DANAS, ODMAH, SADA
Nema više odavanja počasti
protivniku za časnu borbu
i dalje su u krvavoj vodi
slagalice
krvavih i raskomadanih
dijelova tijela
um je to i duh
tijelo bez kog se ne može
letenje ubijeno
nema više ideala i znakova
za praćenje
sem zelenih brojeva
MOJIM PRIJATELJIMA
Svakoga dana,
Svakoga sata,
Svakoga minuta,
Svake sekunde
Sve sam bliže smrti.
Ovo pišem da bi znali
Šta ja to hoću.
Hoću da tijelo moje zapalite,
Pepeo da sakupite
I prospete ga po Sarajevu
Da bih i u smrti bio blizu onome
Što sam i što volim.
Prospite ga po predgrađu,
Po centru,
Po čaršiji,
Po Malti
Po čitavom gradu.
Hoću da uvijek budem blizu vas.
Blizu ljudi koje volim.
Da budem blizu mjesta gdje sam
Prvi put pio,
Gdje sam prvi put plakao
I prvi put ljubio.
Htio bih da budem uz vas i kada me ne bude.
Da vidim one koji će doći,
Da čujem šum Miljacke,
I osjetim duh dana koji će doći.
Stoga brate tebi ovo ostavljam
Tebi jer želim da budeš moj Miguel Alagarin
Tebi i još četvorici
Koje kao braću volim,
Koje cijenim i poštujem.
Učinite molim vas ono što tražim,
Naravno ako ne umrete prije mene.
Učinite molim vas ono što tražim
Čak iako to drugi ne budu htjeli.
Ove zadnje stihove
Samo tebi pišem.
Tebi, jer me možda samo ti shvataš
I razumiješ zašto ovo hoću.
Samo tebi prijatelju i brate
Tebi koji si me uvijek podržavao
I pomagao mi kada to drugi nisu htjeli.
Samo tebi prijatelju i brate
RITUAL
Ja sam Dionis uživanja u boli
Ja sam Dionis
kao Bakhe penetriram
u tijelo
Navodim na djela nesvjesna
krv ovdašnjih zvijeri će
da lije niz lica
proročica mojih
iz rituala će novi svijet postati
ono što se traži nije puko općenje
traže se emocije dobra
ljubav
energija
iz koje će izroniti vizija
uvijena u majčinu posteljicu
iz posteljice ćemo
odgojiti natčovjeka koji šaman od oca
veći postat će
viziju proširiti
bit će Dedal
a nama je da ne budemo Ikari
na nama je da izgradimo krila jača
i kada suncu se približavali budemo
neuka stoka će
sebi glave kidati
crijeva čupati
od zavisti
ali ni tada
neće se potruditi
da vide
da osjete
radije umrijet će u neznanju
ja Dionis
ja Bakhe
dat ću vam ritam
rituala
dat ću vam dušu
razdijeliti tijelo
preći prag realnosti
pokloniti život
svakome ko ga treba
samo pokušajte razumijeti
mene, emociju,
viziju
stanje višega
moja muza tron rituala
nekada samnom
zaposjest će
nekad spremna bit će
za uma proširenje
do tada samo neka voli
i nadahnjuje me
ne želim da me
voli jednom
mrzi dva puta
laži ili prevara
mogu viziju pomutiti
samo
istina uvijek bit će
ona koja sapira voda
topla ili hladna
tugu i nesreću koju nanese mi
nanijet će i svima
koji istinu i trans
samnom dijele
ili će dijeliti
razumimo elemente
razumijet ćemo sve
ritam moga srca
života moga
bit će ritam igre
koju povesti nastojim
vatre iskre koje plamteći
lete u noć će ...
uzdasi i izdasi koji će pjesme
života biti će ...
znoj koji travom će putovati će
energija biti koju svijetu
podarit ćemo
poñite na putovanje
na potragu za
natčovjekom
ako očekivanja svoja
ne ispunim
rastrgnite me i
na stijene
svih strana svijet
servirajte
da bar lešinari
koristi od tijela
mog imaju
ako od duha ne mogu
SVETO TROJSTVO
Sveto trojstve kom se uvijek vraćam,
uvijek i iznova.
Alkohol,
Cigare
i Billie Holiday.
Čisto zato što je sestra sudbine sreća
jedna obična žena
koja će pratiti onoga ko je ne sanja
nego će ići onome
koji je ne želi
ne traži
i ne boli ga
neka stvar
za njom.
HEDONISTA
Uživati nije lako
nije užitak činiti stvari
koje su propisane kao užitak
kao plitka osjećanja
djelovi ekstazivnog stanja
uništavanja doživljaja
i sjaja nadolazećeg vrhunca
dolaziti naglo na vrh je ludo
a čudo je doći do njega polako
i svako čulo pustiti da uživa
sniva i pliva po tom moru
naučiti uživati u horu
a ne samo solisti
naučiti uživati u piću
naučiti piti
i ne se brzo naliti
naučiti poštovati kap
a ne slap
naučiti sa guštom piti
ljubiti, a ne kriti
naučiti pušiti polako
radi ciljeva viših
i zabava tiših
radi čišćih misli
sopstvene filozofije
a ne za ubijanje nervoze
olako ispijanje loze
smirivanje i utačkavanje
koje vodi na spavanje
naučiti čuti Milesa
Dylana, Jima i Jimy-a
flojde i druge horde
nota koje znaju voditi daleko
preko granica
do stanica kojih nema na karti
znati gledati i čitati
Huntera, Casey-a, Hesse-a
Camus, Fjodora i druge
kroz na oči nezanimljive
povorke slova
satkane od nesalomljivog kova
mudrosti vječne
i tečne
naučiti biti sa ženom
njenom osobnosti
i upornosti da je za tebe odrazi
onako kako misli da treba
ne diviti se odmah
kukovima, pozadinom, grudima
nego čudima drugim
naučiti uživati u dodiru
a ne samo krutiti se pogledom
i služiti se dvogledom
zvanim oči
moći se igrati
prstima kao tijelom
i dugo u noći
doći očima na brijeg
skloniti snijeg sivi
i do zore gledati lice
poput ptice
koja tužnu pjesmu
na kipu princa pjeva
dok sijeva i grmi
a argo strmi u prašini
nestaje
ostati pri ljepoti
onoga što se nalazi
ispred tebe
sebe malo žrtvovati
za veće znanje
uživanja
za snivanja bolja
ekstazis veći
neće to doći samo
ali poći stazom
uživanja i doći
do kraja i raja
otvoriti vrata
ni jednog sata propuštenog
na putu ne žaliti
zaliti svaku novu
raskrsnicu
pustiti emocije
i osjetila
i ne bojati ih se
kaniti se svih predrasuda
i reći ponosno
ja sam hedonista.
MY MISTRISSES
Done tiho i probudi sunce u meni
Pokaza mi sve ljepote
I svu čudnovatost bića svoga.
Osmijehom svojim meni osmijeh na lice stavi
I probudi u meni nešto dječije
I osjećaj meni stran.
Usnama svojim dotaknu usne moje
I kao Hermina polako ubi stepskog vuka u meni
I učini da ponovo živim.
Na samu pojavu njenu posjeti me Afrodita
I na trenutak mi se učini
Da mi pripada svim svojim bićem.
I osjetih svu bol Danteova pakla
I podijelih svu težinu hamletova tereta
Kada saznah
Da istinski nije moja.
PITANJE
Zašto me saman života
Ne povede kroz neistražena
Prostranstva uma moga ?
Htio bih da me odvede u crno carstvo
Kada mi bijelo nije pomoglo u ovome životu.
Životu tako bezličnom
Kao ogledalo bez odraza.
Ogledalo duša sada gleda duše ovoga svijeta,
Ali u odrazu ne pokazuje ništa
Ništa osim nekoliko iskrica u noći,
Jer ono što se nekada zvalo
Duša, poštenje, čast
I meni najdraže ljubav.
Iščezlo je.
Iščezlo u crnoj rupi materijalnog života.
I pitam se da li bih našao ljubav u smrti.
Ili bar mir duši svojoj.
BUGARKINJA
Dodirnuo sam joj oči pogledom,
i uživao u pogledu njenom,
dok mi je markerom stavljala zarez
na ruku života.
Sve to prije nego sam ušao
na životne daske
ograđene od nje četvrtim zidom
kog je ona vremenom
srušila.
Uživao sam gledajući je
kako graciozno
igra slobodu, kako živi
u svijetu
o kome ja samo maštati mogu.
Pratio i živio pokret njen svaki
i htio da budem dio njen.
Volio sam i veličao svaki dio njenog tjela
i divio mu se.
čak i stopalima čiji nisam ljubitelj.
Razbila je četvrti zid donoseći mi
pune šake brašna
i u svakom zrnu njegovom onoliko ljubavi
koliko u njemu čestica ima.
Uradila je to pred svima
i na tren me uvukla u svijet svoj dajući mi priliku
da joj uzvratim i uzvratio sam.
Rukama punim brašna prešao sam preko lica njenog
osjetio i čuo cvijeće, drveće i cvrkut,
Nesvjestan ostalih lica koja su zavido gledala.
Osjetio sam je postali smo jedno
svejedno mi je bilo što nas očima sjeku
počele su emocije poput
rijeke poslije snijega da teku
i onda zbog gluposti moje ona postade Euridika
a ja nesigurni nepovjerljivi
Orfej.
III
Dečko priča, ne čujem ga
Pričao sam sa njom prije nekoliko dana
Ali je nisam čuo
A ni ona mene.
Danas sam je zagrlio i poljubio,
Ali je nisam osjetio
A ni ona mene.
Otupili smo!
Oboje smo strijelci koji zadržavaju
Strijele ljubavi
I zadržavaju ih ne želeći da ih otpuste
I pogode u srce drugoga.SUSRETI
Proveo sam noć sa dvije sestre
lijepe i različite
svaka na svoj način
svakom novom čašom
bivale su još ljepše i još različitije
jedini je problem
što su pokušale da intelektualiziraju
nešto o čemu ne znaju
ali ja sam bio samozadovoljan
svojim poetskim tv establišmentom
izašao sam u svitanje
kiša je padala
rominjala, pljuštala
i po prvi put je imala
smisao i ljepotu
svaka je bila neki lik
kog sam upoznao i zavolio
Kruso, Mali princ, McMurphey, Haler
svaka od njih je bila druga emocija
plivao sam u njoj
u njima
dugo sam hodao po njoj
na njoj, sa njom
općio sam s kišom
odlagao povratak u brlog
stajao ispred dugo
samo za kapljicu više
nadvladala je i dubinu cigare
i onda brlog
probudio sam se i ustao
čim mi je to glava dopustila
u glavi mi je bila jedna smena
zgodna, prelijepa
nisam je mogao imati ni danas
ni nikada
ali sam barem mogao danas
da je gledam
da gledam taj pokušaj glumice
na sat i pol
prešao sam pola grada zbog toga
i čuo ”Proba otkazana”
dok sam dolazio vidio sam
jednu crvenu
sa crvenom kosom
i crvenim karminom
avangardno prelijepu
razočaran ali i zadovoljan
uživao sam u par čašica razgovora
sa samim sobom
kiša je ponovo počela
da me miluje
a ja budala ušao u tramvaj
razmišljao sam o njoj
a razmijenjivao
nježne i pohotne poglede
sa maloljetnom neznankom
fascinirala me čistoćom
i skrušenošću
ali sve je to počelo da me guši
prijateljica je vapila za mnom
zvala me da izađemo
i izašao sam
ponovo smo razgovarali
razmijenjivali emocije, misli
dodire i strasti
sunce je tek toliko sijalo
da sve izgleda lijepo
a posebno ona
i obradovaše me susretom
sa jednom koju sam uvijek htio imati
ali nikada mogao
a sa njom neka neznana
ozarena djevojka
pričale su mi o meni
kada smo se rastali
još malo sam uživao
i onda ponovo brlog
olovka, papir, ovo
MJESTO KOJE NIJE MOJE
Vratio sam se iz mjesta,
Koje kažu nije moje,
U moj grad
U moje mjesto
Koje uopće ne osjećam sada svojim
Ljude koje sam mislio da volim
Ne volim vise
Razočaravaju me često.
Možda se tako osjećaju i oni ljudi tamo
Kada dođu ovdje.
Ljude za koje sam brinuo
Za mene više ne mare.
Možda je tako i bolje
Tako neću imati koga povrjediti.
Na tom kako kažete tuđem mjestu
Sam ja imao nešto svoje
Imao sam neke koji su za mene brinuli
Makar i na par dana.
Ja sam za vas u svome mjestu brinuo danima i godinama
A vi za mene nikada
Ni na par sati.
Neka tuđa mjesta sam prezirao
Neka volim kao svoje najdraže
Ali ni jedno to tuđe mjesto
Nije me natjeralo
Da se osjećam
Prazno
Da osjećam
Tuđinu u nečemu
Po imenu
Dom
Prezirem sve to za što kažete da je moje.
Volim na ovaj ili onaj način
Sve ono što je tamo negdje
Sretan sam kada sam negdje daleko,
kada sam negdje dokle putujem dugo
i ostajem kratko.
Svi ti prijatelji koje tamo negdje steknem
Nemaju vremena da me razočaraju
Djevojke koje vidim jednom
Mi ne lome srce
Bar do sada nisu.
Hosteli su moj dom
Tamo mi je I lijepo I ruzno
I mnogi prolaze pored mene
Željni zabave
Ili u potrazi za nečim
Ili nekim
Oni prolaze
I nemaju vremena uglavnom
Za ništa sem za
Ljubav.
Stubovi svjetske istovjetnosti
Su u hostelima
Tu smo svi stanovnici
Planete.
Ne volim te gradu koji se nazivaš mojim
Ne volim vas vi koji se nazivate mojim
Prijateljima, drugovima
Djevojkama
I Ljubavnicama.
Ne volim vas
Jer vidim koliko dobri možete postati
Ali to nikada nećete uraditi.
Niti ćete se usuditi
Niti ćete razumjeti.
A u meni praznina
Cežnja i pakao
Od plamtećeg
Očaja.
OPROŠTAJNO PISMO
Povrjedio si me grade moj mnogo
I ne zaslužuješ da o tebi pišem.
Ti si grade moj najveći sadista.
Ti si grade moj najveći mazohista.
Grad moj dopuštaš lešinarima da razdiru te
I nanosiš bol onima koji krase te.
Pa ti si grade moj kreten,
najobičnija mazga
koja vuče teret silni
i poginje glavu pred rukom sile
a napadas usne
koj ljubiti te žele.
Ne volim te gradu moj više
Slomio si mi srce
Zajedno sa ženam
Kojima si dopustio isto.
Smrdiš grade moj.
Ne ne
Nije to kanalizacija
Njome se samo pravdaš
To je smrad tvoje dvoličnosti,
To je smrad tvoga straha,
To je smrad tvoga kukavičluka.
Pogledaj se na šta ličiš
Pogledaj u šta si se pretvorio.
Propalicu i gubitnika koji živi od knjige
Koju je napisao prije mnogo decenija.
Pljujem ja na tebe grade moj
Pjujem svim suzama
Koje si mi priredio.
Grad moj iskreno ti kažem
Da ideš u pičku materinu
Zajedno sa govnima koja miluješ
Sa lijepom mojom
I sa zlatokosom
I svima koji pričaše da su mi nešto
Zajedno sa tobom.
Ovo je posljednji put
Da o tebi pišem.
Odričem te se.
Ja bit ću tu
Ali na mene se rečunati
Neće moći.
Previše boli i praznine si mi uzrokovao
Grade moj.
Ovo što ti pišem ovo je oproštajna poema.
Volio sam te
Možda te još negdje
Još malo i volim.
Možda ću te uvijek i voljeti
Ali t se odričem ipak
Jer bol koju
Ti daješ mi
Jača je od ljubavi koju imam.
Zbogom grade moj
možda se ponovo sretnemo
U nekoj drugoj poemi
Vjerovatno tuđoj
Prezirem te grade moj.
Težak je oproštaj ovaj
Toliko toga ti želim reći
Ali neću da prljam jezik
Ni papir.
Budi pozdavljen grade moj
Moja ljubavi
Moja ljubavnice
Moj prijatelju
Moja moro
Moj neprijatelju
Moj mučitelju
Ubico bića moga.
Zbogom
Ostaj mi zdravo.
I mir sa tobom.