Jedno dijete
Ode u šetnju
Nije to naše dijete.
Jedna majka
Dočeka sina
Nije to naša majka.
Jedna djevojka
Poljubi mladića
Nije to naša djevojka.
Jedan pas
Mahnu repom
Nije to naš pas.
Jedna peć
Ugrija kuću
Nije to naša peć.
Ni kuća.
KROZ TUĐU KUĆU
Vidjela sam jednu ženu
Prošla je kroz svoj život
kao kroz tuđu kuću
Sve da je neko ne vidi
Sve da je neko ne čuje
Sve obazirući se
Sve kao da će je u krađi naći
A krala nije ništa
Vidjela sam jednu ženu
Istrčala je iz svog života
kao iz tuđe kuće
vičući pred zatvorenim vratima
Sve da je svi vide
Sve da je svi čuju
Sve kao da će joj to pomoći
da zaboravi
da uzimala nije
O RIJEČIMA
O riječima su rekli
Veliki veliko
Mali malo
O riječima su rekli
Pametni pametno
Ostali ostalo
O riječima svi su rekli
Barem riječ
Ja ni slovo
O riječima sve su rekli
A ja ovo.
BEZNADEŽNA 1
Ti si
Bio
Htio
A ja
Bila
Nisam
Ja ću
Biti
Htjeti
A ti
Biti
Nećeš
BEZNADEŽNA 2
Ni tebe
Ni mene
Ne vide
Oči pravde.
Ni mene
Ni tebe
Ne vade
Odavde.
MALA, VELIKA MOJA
(Izvini, Kiko, prepisala sam naslov, ali ne i pjesmu)
Ja ne umijem svoju ljubav
Obući u velike riječi
Velikih riječi nemam
Zato izgleda mala
Pored onih ofingera ljubavi
Obučenih u dizajnerske riječi
Pa još se i sama nekako šćućuri
K'o da se sama sebe stidi
Ja ne mogu svoju ljubav
Obući u neke veće riječi
Većih riječi nemam
Ako je žena majka ljubavi
Ja dosad nisam rodila nijednu
Kojoj su riječi okraćale
Pa da bih mogla da ih obučem tebi
Mila moja mala, šćućurena
Ja se nisam igrala lutkama ljubavi
Ja nemam male stvarčice za ljubav
Da ti ih sad navučem
Mila moja
Mala ljubavi
Meni ne smeta da te gledam golu
Meni ne smeta da te porede sa
Takozvanim velikim ljubavima
Obučenim u dizejnerske riječi
Ispod kojih ostaje samo ofinger
Kad ih svučeš
Meni ne smeta da te porede sa
Lutkama ljubavi
Koje su maštom oblačile djevojčice
I koje čekaju bolja vremena
U nekoj organizaciji
Za pomoć unesrećenima
Meni ne smeta da te vidim kako drhtiš
Ne drhtiš od studeni
Od ljubavi drhtiš
To znam samo ja
Koja znam da tebi ne treba odjeća
Da tebi ne trebaju riječi
Za tebe treba obrnuta lupa
Milion puta zoom out
Da bih te mogla obuhvatiti pogledom
Tako malu i šćućurenu
DRAGI KIKO
Dragi Kiko,
Tražili smo
On
I ja
I svi naši drugovi i drugarice
Ulicu za Tvoje Ime
Ni ulice
Ni sna o ulici
Ni vjere u ulicu
U kojoj nikada nikoga neće zadesiti nesreća u nama nema!
Samo smo našli ulicu
U kojoj možemo da se volimo
Da Te volimo
Dok traje il' ne traje
(Ko je šiša?!)
Istorija
OBEĆANJE
Znaš, večeras ću ti napisati najljepšu pjesmu!
Zato sam se počela pripremati od ranoga jutra
Iako su mi oči bile pospane
Otvorila sam ih i umila
I per aspera u očima počela obavljati svakodnevne aktivnosti
Kupila sam čizme od sedam milja
U njima ti mislim pokazati svijet
Skoknućemo do Trebevića i do Himalaja
Pa ćemo se vratiti i na Trebević preslikati neku himalajsku žičaru
Vidjećemo Madagaskar i Meksiko, samo da bi se sjetili Kike Sarajlića
A svratićemo i do Bresta, ako se slažeš,
Da vidimo kisne li i sad neka Barbara,
Koju smo voljeli i koja nas je voljela, na kiši...
Ja ću čizme obuti, a ti ćeš mi stati na stopala, kao ja tebi,
Tvoje pete neka budu na mojim prstima,
A prsti na ovim dijelovima kojim ne znam ime,
A nemam ni pravo koristiti pomoć iz publike
Ma sjetićeš se ti, dio noge u koji sam se udarila
Kad smo skakali u hladnu bunu
Ti ćeš se smijati, kao što si se smijao tada kad sam se udarila
Na hladnoj buni
Ali ti ničega neće biti žao, kao što ti je ipak bilo žao kad sam se udarila
Smijaćeš se, i gledati preko mojih ramena,
Pjevao si da je to jedini pogled koji pamtiš
I nećeš znati je li ideš ili se vraćaš
Jer ćeš gledati naopako
Gledaćeš krajeve koje smo upravo prošli
I to će značiti da gledaš našu prošlost
- Ne znam hoće li to što ja gledam naprijed
Značiti da gledam našu budućnost
Jer ću ispred sebe, ako si shvatio položaj koji sam nam namijenila
Vidjeti samo tvoje lice!
Mislim da ti večeras ipak neću napisati najljepšu pjesmu...
Radije uskači!
Voljela bih da vidim izlazak Sunca na Mašriku
I njegov zalazak na Magribu
U istom danu!