Opsceni uzaludni lupusi zavijaju na lunu
Plamteći kristalni jezici vatre raspiruju žar
Elana srca Sveti gral osvjetljava opskurnu tminu
Tamo gdje zatvaramo oči da bolje bismo vidjeli san
Vučene smo iglice borova korijenom rasprskanog vrha vala
Ispraznosti i moći što geme i kameje tišine natrag u more snubi
Nezasićenost injem obavija ledenom draperijom magla
Erodirani zrcalom prepolovljen odraz Narcisa u dimu se gubi
Zora na zagasitim dlanovima Kronosa neće rosu liti za pola
Amorfnog kosmosa ako harmoniju mu ne produbi
Dotad trepere poput fluidnih orhideja i on i ona
Oboje skriveni iza rastopljenih odijela silikona
Vire ispod svojih malih staklenih zvona,
Ona iluminira fantastične gravire zureći
Ljubi njene grudi on jureći
Ne smije dopustitii ponad tundre praskozorje
Iz snoviđenja magijom optočenog da trgne je
Izgleda da zatočeni su okovima u očiju prozorskim oknima?
U ROJU ZLATNIH ZRIKAVACA
u roju zlatnih zrikavaca
u pijeskom posutom zraku
skrivena iza ustreptalih lica
na purpurnom sna proplanku
ponad grebena i litica
ispod pjene morskih vala oku
sluti se zelenila tmica
daj mi glas ja stvorit ću sliku
duše ti od lotosovih latica
smrznute klepsidre kazaljku
trule dunje povrh polica
topi silen na plamenom jeziku
u roju zlatnih zrikavaca
u pijeskom posutom zraku
skrivenu iza ustreptalih lica
satira svog u ugla oku
u krajičku oka družica
onkraj igre svjetlosti na tvom kapku
kao sramežljiva Pudica
luda stabla sto vidje Lorka
bakanalijskih Venera Pudica
grudi skritih od oniks oka
što u njih zlokobno svjetluca
kao lavandni sjaj Lasusovog oka
iz roja zlatnih zrikavaca
u pijeskom posutom zraku
skrivene iza ustrepatalih lica
jahači apokaliptiku
četverica opskurnih lica
obznanjuju čempresa pjesmu laku
preko trampeta i citrica
nebo sa zemljom u urliku
da mirise cedra zlosutnih ptica
ideal apokaliptiku
znam miris ljiljana latica
kao zlosutnog kosa kosi travku
u mraku blijedog ti lica
u roju zlatnih zrikavaca
u pijeskom posutom zraku
skrivenog iza ustreptalih lica