mile,
jedine moje!
čudna su ovo vremena,
kad nas ni bogovi ne mogu zaštititi
od uspaljenih staraca
što trče sazvježđem bika,
tražeći svježe meso za rađanje
novih padalica
i kad se od dva mraka
bira onaj s najdužom ponoći
(pogledajte, mile moje,
zet sizif jos gura kamen!)
zato,
ne uzmite mi za zlo
što odlučih da ponovo ispletem kosu,
i tako skrivena vas napustim i pokušam naći
mjesto za sebe u drugoj galaksiji.
sebično i umišljeno tvrdim
da će mi tamo pletenice biti konopci za spas
odbjeglim lavovima i ponekoj djevici
i bedra biti otvorena
samo odabranom
zeusu.
EQUILIBRIUM U KUĆI OD KOLAČA
sjećaš li se
kako smo brali tišinu
s one strane grijeha i vezali je u snopove konačnosti?
uspjeli smo
(kao niko prije nas) zaustaviti vodenice
smijeha i plača i uspavati godišnja doba
u kolijevci za žive mrtvace.
zato
odbijam svaku pomisao
na prizivanje dobra, na čitanje misli, lica i
linija dlana i ne prekidam sjećanja na
tijesne ulice u kojima nismo tražili
jedno drugo.
(ne)doživljeno će nestati u slovu
nеnapisane bajke,
a mi ćemo iza praga
kuće od kolača
mirno čekati na vješticu da nas otruje
zvucima kičavo sretnog završetka.
MAGDALENA I MONSUN
Magdalena je sahranila
Zgaženu puževu kućicu
U kojoj je krila
Brižljivo čuvane
Kiše monsuna
Sa one strane oka
I sad,
Veličanstveno nezaštićena,
Svira rekvijem prolaznosti
Tri i po koraka
Iznad stručka plača.
PJESMOHRANO ODGAJANJE OMEĐENIH
od oka otkinuta
ponoć
klizi niz ždrijelo metafore
ne pretjeruj
(rekoše dušebrižnici)
nedoumica će rastii
bez tvog slova u surutki
skidajući maglu
s horizonta omeđenih
spoznajem težinu odgajanja
okovanog razuma
i nespremnost nesuvislih
za učenje hoda
po dlanovima svijesti
oni podnose
samo
probiotičku instant rimu
POEMA BOEMA
Ulazio je u kurve
Kao opatice u Sacre Coeur,
Ljubeći im ocvalost i
Ono malo netaknutog
Dostojanstva
Što je spavalo u
Kolijevci Prapočetka.
Za šankom bistroa
Kupao kratkoću slave
Vinom,
Znojem i suzama.
Vjernost i ljubav ukazaše mu se
U zdjelici juhe od luka,
A on se sjeti
Da je i danas zaboravio
Nahraniti
Psa.
TOPLJENJE VIDLJIVOSTI U TRI ČINA
1.
Svježi pogledi
Gutaju
Prozirnocrne rupe
Nasmijanosti.
2. Pohotnost zjenice
U isparavanju
Prezasićenog libida
Gubi osjećaj
Za važnost
Nevažnog.
3.
Lokva
Od nekadašnje opojnosti
Na podu
Trepavice.
Zavjesa.