MRŽNJA
Rođeni s grijehom. Svaki dan u nama Sve više raste, Praveći od nas ono što ona želi. U svakom trenutku je tu, Kao majka, kao brat, sestra, Otac, muž, žena. Mržnja je uvijek tu, Kao supružnici i u dobru i u zlu. Mržnja posijana u svaku poru Ove jadne,izmučene zemlje. Mržnja ulazi u nas, Kao naš najveći prijatelj, Budi se s nama, Živi s nama, Umire s nama. |
KRAJ
Diže se more, Ruši se nebo. Vjetrovi u tami Odnose sve pred sobom. Kraj nikad bliži nije bio. Smrt dolazi na svoje I odnosi sve što život imalo je. Sve pogano raste Iz zlom posijanih klica. Brzinom svjetlosti Odnosi sve što postojalo je. Otrovno trnje ne dozvoljava opstanak. Bolesni mozgovi uzimaju maha, Trovanjem svojim Sve dobro ostavljaju bez daha. Uranjam u smrt. Odnosi me tama. Ništa manje zlo od ovog svijeta U kojem živim sama. TEA PENTIĆ
|
|
SJEĆANJE
Kako sada prihvatiti? Kako se pomiriti s tim? Kako živjeti s činjenicom Da te više nema, Da nisi ovdje, Da te neću vidjeti, Da te neću osjetiti? Ne! Pomiriti se ne mogu, A prihvatiti nikad neću. Uvijek ćeš biti tu, Uvijek ću te gledati... Uvijek ću te se,ljubavi, Ja sjećati. |