TEA PENTIĆ
MOŽDA
Bolesna nastranost izbija ti iz očiju čineći te privlačnijim nego što jesi Neprekidnom pričom i nastranim rječnikom Ubijaš nedovoljno razvijene nagone Koji se gube u neshvatanju tvog govora Zamagljenim pogledom zbunjuješ prisutne Koji ne shvataju bit slišanja tvoje svete priče O još ne dotaknutim temama Zbog njihove promjenljivosti Činiš ih nesigurnim u njihovim životima Stavljaš u pitanje njihovo postojanje Koje možda i nije stvarano A možda nisi i ti Možda si samo plod moje nastrane mašte Koja pokušava stvoriti biće slicno sebi Sve relativnotrenutno otpisujem i uzivam u tvojoj hladnokrvnoj priči |
DUBINA
Strah od nezadovoljstva Strah od odbijanja U dubinam tamnih rijeka Me visše nadolazi i Polako izbija na površinu Tako te želim A tako te se bojim Sto ti bliže prilazim Sve sam ti dalja I sve sam usamljenija Nemoćno biće u tvojim rukama Nezadovoljnim onim što imaju Nestaje bez traga Iz dubina tamnih rijeka Ponovo izvire da me uništi |
UŽIVANJE
Krajnje bezgrešno uništavaš zdrav ljudski razum
Neviđenim zlom oprašuješ mlade umove
Pretvarajući ih u neshvatljiva bića
Bez stalnog mjesta boravka
Svojom dobrotom ostavljaš zle tragove
Na ljudskim tijelima, koja ti ne mogu odoliti
Tvoje privlačno zlo je beskrajno lijepo
Tvoje misli su bezeobrazno čiste
Od svake pozitivnosti ljudskog života
Uživaš u njihovom strahopoštovanju
I svakim novim bolom si sve veći
Krajnje bezgrešno uništavaš zdrav ljudski razum
Neviđenim zlom oprašuješ mlade umove
Pretvarajući ih u neshvatljiva bića
Bez stalnog mjesta boravka
Svojom dobrotom ostavljaš zle tragove
Na ljudskim tijelima, koja ti ne mogu odoliti
Tvoje privlačno zlo je beskrajno lijepo
Tvoje misli su bezeobrazno čiste
Od svake pozitivnosti ljudskog života
Uživaš u njihovom strahopoštovanju
I svakim novim bolom si sve veći