RASTANAK
Opraštam se od jednoga grada, opraštam se od svakoga pedlja koji sam voljela, opraštam se od velikana, spomenika, parkova, od rijeka, puteva, kuća, od poznatih i nepoznatih lica i odlazim, jer ti nisi učinio ništa da me zadržiš, niti si pružio pomoć da ostanem. Nisi ni razmislio da li bi vrijedilo boriti se!? Izgurao si me sa litice svoje posljednje misli i otjerao iz grada svoga srca. Iščupao korjene iz svega onoga što sam godinama naučila da volim. Zato odlazim laganim korakom koji me vodi U nešto teže od samoće, U nešto gore od straha, U neke druge gradove zaključanih gradskih vrata. BILA JE PJESNIKINJA
Bila je pjesnikinja, umjesto osmjeha nailazila na podsmjeh, umjesto razumijevanja dobivala sažaljenje, umjesto ohrabrenja sretala osudu. Podsmjeh zbog toga što od ideja gradi nove svjetove, sažaljenje zbog toga što vjeruje u dobro, osudu zbog toga što ne želi biti ista kao drugi. Bila je pjesnikinja, umjesto suza, sipala je stihove, umjesto osvete, stvarala je harmoniju, umjesto bijega, nudila nove puteve. Ona ipak nikada nije ni prestala biti pjesnikinja, jer stihovi umjesto nje žive vječno. Podsmjeh, sažaljenje i osude – umiru! |
V
|