PRAVILA
U životu moraju postojati određena pravila
Uvijek su mi govorili stariji
Stvari trebaju ići svojim redoslijedom,
Sve u svoje vrijeme i po redu
Prvo se rodiš, po mogućnosti sa dvadeset prstiju
Naučiš hodati i govoriti, piškiti u tutu a ne u krevet
Zatim naučiš jesti kuhano, spavati kad ti se kaže
Razlikovati Paju Patka od Duška Dugouška
I neke važne riječi, poput „molim“ i „hvala“
Koje ćeš doduše naglo zaboraviti čim porasteš
Tada će i odrasli promijeniti ploču
I početi ti govoriti neke druge stvari
Dolazi vrijeme škole, domaćih zadaća
Ocjena, matematike, prirode i društva
Tek sada doista počinje vrijeme pravila
I ništa više neće biti kao što je bilo
Kad završiš škole i fakultete
Redoslijed se nastavlja svojim tijekom
Sada je vrijeme da nađeš posao u struci
Stabilnu vezu i rutinu u životu
Poso, kuća, birtija sedam dana u tjednu
Dvanaest mjeseci u godini i tako stalno
Budući da ne želiš zaostajati za generacijom
Pravilo je da se oženiš, brak je nova domaća zadaća
Pravilo je velika svadba sa janjetinom i narodnjacima
Barjakom, bukarom i bogatim rođacima iz dijaspore
I onda po redu ide prvo dijete, pa drugo
Godišnjice braka i ljetovanja s klincima
Sve je kao u bajci, sve štima ko švicarski sat
Sve do onog trenutka kad život iskoči iz kolosijeka
Žena te prevari, ili ti nju, ili dobiješ otkaz na poslu
Banka ti zaplijeni stan ili oboliš od tumora na mozgu
I tek nakon što se to desi, shvatiš da život
Nije igra koja se igra po određenim pravilima
Shvatiš da ti nitko ništa ne duguje
I da nitko nije pretplaćen na sreću
Ono što nazivamo pravilima u životu
Tek je niz sretnih,krhkih slučajnosti
Koje su više iznimka nego pravilo
U kaosu ekonomskih kriza i ratnih sukoba
Samo što ugodno uljuljkan u svoju lažnu idilu
Ne shvaćaš tu labilnost i ranjivost svoje sreće
Koja uostalom sreća i jeste samo zato
Što si pristao da povjeruješ u par očitih laži
Neuništivost ljubavi i duhovnost iz televizora
Manipulacije ogledala i riječi dobronamjernika
Kada se sruše sve kule od karata ostaješ sam
Među papirnatim ruševinama identiteta
A starijih tada više nema da te utješe
Kažu ti da je to obavezan dio sazrijevanja
Pravila su naime staklene noge na kojima
Naivci grade svoje mahnite kule od zraka
A staklo je, kao i ljudsko srce
Puno krhkije nego što se misli.
12.3.2013.
LOKALPATRIOTIZAM
Htjeli su naručiti rad od slikara
Nešto posebno za zid u dnevnom boravku
Umjetničku sliku iznad njihovog novog kauča
Presvučenog talijanskom mikrofibrom
Preko koje su prostrli zaštitnu plahtu
Ako se slučajno nešto prospe po njemu
Neku sliku koja će prikladno uokviriti
Njihov estetski lokalpatriotizam
Budući da je Stari most simbol grada
Odlučiše se za panoramu Starog grada
Politički fotošopiranu na način
Da se na njoj ne vidi ni jedan minaret
Na to im umjetnik reče
Da se ovdje gradove ne retušira
Kistovima nego haubicama
Na što mu odgovoriše
Nema veze, krv se ionako
Suši brže od terpentina
31.5.2013.
KIŠOBRANI
Kamo idu svi oni izgubljeni kišobrani
Koji jednog dana samo nestanu
Da se nikada više ne vrate
Svojim prvobitnim vlasnicima
Nedavno mi je odlutao još jedan
Klasični, crni kišobran s drvenom drškom
Zamišljam čitav jedan paralelni svemir
Prepun plutajućih crnih kišobrana
Mora da je to mjesto negdje blizu
U nekoj drugoj prostornoj dimenziji
Gdje ne vrijede zakoni fizike već metafizike
Gdje obitavaju i sve druge izgubljene stvari
Izgubljeni ključevi, fotografije, pisma
Uspomene, izgubljeni prijatelji i ljubavnici
Naočale, dioptrijske i sunčane, i pripadajuće futrole
Pokazi za tramvaje i autobuse, osobni dokumenti
Čitava jedna sila malih i velikih odlutalih stvari
Kabanice, torbice, šalovi i rukavice
Lebdi u ovom tajnom oceanu kišobrana
Zajedno sa izgubljenim nevinostima svijeta
A nevinost je, jednako kao i čast
Nemoguće vratiti jednom kad je izgubiš
I kad pređe u plahu metaforičnost
U kojoj prije ili kasnije završimo i sami
Možda jednako kao za ljude
Postoji i neki oblik života poslije smrti
I za naše izgubljene kišobrane
Raj za dobre, pakao za zle
Samo postavlja se onda pitanje
Kako razlikovati dobre od loših
Da li u paklu završe oni koji nam pobjegnu
A u raju oni koji se poderu ili polome
To nikada nećemo saznati
Osim ako posve slučajno
Umjesto u paklu za ljude
Završiš u raju za kišobrane
Iz kojeg će te izbaciti jer nemaju
Odgovarajuću kategoriju za tebe
Ne uklapaš se ni u jednu ladicu
Koju imaju u svojoj opsežnoj arhivi
Loš čovjek možda i može biti
Dobar kišobran, nikad se ne zna
Ili je obrnuto, da loš kišobran
Može biti dobar čovjek
Sve opcije su otvorene
Jer nisu svi kišobrani još uvijek
Završili na svemirskom odjelu
Za izgubljene stvari.
Mostar, 2013.
RAZLIKE
Razlika između osamdesetih i devedesetih
U mojoj zemlji sastoji se u tome
Što su osamdesetih logore pravila djeca
A devedesetih njihovi roditelji
5.6.2013.
ZA PERSPEKTIVNE
Bio je perspektivni mladi pjesnik
pun bijesa i društvenokritičkog diskursa
njegovi stihovi prštali su od energije
interpunkcijskih znakova
uperenih u državni aparat
kao bajuneti u prsa protivničkih vojnika
na nekim davnim,dalekim bojišnicama
Danas je ostvario svoj potencijal
Sada je perspektivni predsjednik
mladeži jedne desničarske stranke
njegovi bajuneti otupjeli su od laži
koje poezija više nije mogla podnijeti
a u stihovima je ostao samo bijes
njegovih nadređenih i njihovih glasača
Još jedan Pinokio među perspektivnima.
31.10.2013.
U životu moraju postojati određena pravila
Uvijek su mi govorili stariji
Stvari trebaju ići svojim redoslijedom,
Sve u svoje vrijeme i po redu
Prvo se rodiš, po mogućnosti sa dvadeset prstiju
Naučiš hodati i govoriti, piškiti u tutu a ne u krevet
Zatim naučiš jesti kuhano, spavati kad ti se kaže
Razlikovati Paju Patka od Duška Dugouška
I neke važne riječi, poput „molim“ i „hvala“
Koje ćeš doduše naglo zaboraviti čim porasteš
Tada će i odrasli promijeniti ploču
I početi ti govoriti neke druge stvari
Dolazi vrijeme škole, domaćih zadaća
Ocjena, matematike, prirode i društva
Tek sada doista počinje vrijeme pravila
I ništa više neće biti kao što je bilo
Kad završiš škole i fakultete
Redoslijed se nastavlja svojim tijekom
Sada je vrijeme da nađeš posao u struci
Stabilnu vezu i rutinu u životu
Poso, kuća, birtija sedam dana u tjednu
Dvanaest mjeseci u godini i tako stalno
Budući da ne želiš zaostajati za generacijom
Pravilo je da se oženiš, brak je nova domaća zadaća
Pravilo je velika svadba sa janjetinom i narodnjacima
Barjakom, bukarom i bogatim rođacima iz dijaspore
I onda po redu ide prvo dijete, pa drugo
Godišnjice braka i ljetovanja s klincima
Sve je kao u bajci, sve štima ko švicarski sat
Sve do onog trenutka kad život iskoči iz kolosijeka
Žena te prevari, ili ti nju, ili dobiješ otkaz na poslu
Banka ti zaplijeni stan ili oboliš od tumora na mozgu
I tek nakon što se to desi, shvatiš da život
Nije igra koja se igra po određenim pravilima
Shvatiš da ti nitko ništa ne duguje
I da nitko nije pretplaćen na sreću
Ono što nazivamo pravilima u životu
Tek je niz sretnih,krhkih slučajnosti
Koje su više iznimka nego pravilo
U kaosu ekonomskih kriza i ratnih sukoba
Samo što ugodno uljuljkan u svoju lažnu idilu
Ne shvaćaš tu labilnost i ranjivost svoje sreće
Koja uostalom sreća i jeste samo zato
Što si pristao da povjeruješ u par očitih laži
Neuništivost ljubavi i duhovnost iz televizora
Manipulacije ogledala i riječi dobronamjernika
Kada se sruše sve kule od karata ostaješ sam
Među papirnatim ruševinama identiteta
A starijih tada više nema da te utješe
Kažu ti da je to obavezan dio sazrijevanja
Pravila su naime staklene noge na kojima
Naivci grade svoje mahnite kule od zraka
A staklo je, kao i ljudsko srce
Puno krhkije nego što se misli.
12.3.2013.
LOKALPATRIOTIZAM
Htjeli su naručiti rad od slikara
Nešto posebno za zid u dnevnom boravku
Umjetničku sliku iznad njihovog novog kauča
Presvučenog talijanskom mikrofibrom
Preko koje su prostrli zaštitnu plahtu
Ako se slučajno nešto prospe po njemu
Neku sliku koja će prikladno uokviriti
Njihov estetski lokalpatriotizam
Budući da je Stari most simbol grada
Odlučiše se za panoramu Starog grada
Politički fotošopiranu na način
Da se na njoj ne vidi ni jedan minaret
Na to im umjetnik reče
Da se ovdje gradove ne retušira
Kistovima nego haubicama
Na što mu odgovoriše
Nema veze, krv se ionako
Suši brže od terpentina
31.5.2013.
KIŠOBRANI
Kamo idu svi oni izgubljeni kišobrani
Koji jednog dana samo nestanu
Da se nikada više ne vrate
Svojim prvobitnim vlasnicima
Nedavno mi je odlutao još jedan
Klasični, crni kišobran s drvenom drškom
Zamišljam čitav jedan paralelni svemir
Prepun plutajućih crnih kišobrana
Mora da je to mjesto negdje blizu
U nekoj drugoj prostornoj dimenziji
Gdje ne vrijede zakoni fizike već metafizike
Gdje obitavaju i sve druge izgubljene stvari
Izgubljeni ključevi, fotografije, pisma
Uspomene, izgubljeni prijatelji i ljubavnici
Naočale, dioptrijske i sunčane, i pripadajuće futrole
Pokazi za tramvaje i autobuse, osobni dokumenti
Čitava jedna sila malih i velikih odlutalih stvari
Kabanice, torbice, šalovi i rukavice
Lebdi u ovom tajnom oceanu kišobrana
Zajedno sa izgubljenim nevinostima svijeta
A nevinost je, jednako kao i čast
Nemoguće vratiti jednom kad je izgubiš
I kad pređe u plahu metaforičnost
U kojoj prije ili kasnije završimo i sami
Možda jednako kao za ljude
Postoji i neki oblik života poslije smrti
I za naše izgubljene kišobrane
Raj za dobre, pakao za zle
Samo postavlja se onda pitanje
Kako razlikovati dobre od loših
Da li u paklu završe oni koji nam pobjegnu
A u raju oni koji se poderu ili polome
To nikada nećemo saznati
Osim ako posve slučajno
Umjesto u paklu za ljude
Završiš u raju za kišobrane
Iz kojeg će te izbaciti jer nemaju
Odgovarajuću kategoriju za tebe
Ne uklapaš se ni u jednu ladicu
Koju imaju u svojoj opsežnoj arhivi
Loš čovjek možda i može biti
Dobar kišobran, nikad se ne zna
Ili je obrnuto, da loš kišobran
Može biti dobar čovjek
Sve opcije su otvorene
Jer nisu svi kišobrani još uvijek
Završili na svemirskom odjelu
Za izgubljene stvari.
Mostar, 2013.
RAZLIKE
Razlika između osamdesetih i devedesetih
U mojoj zemlji sastoji se u tome
Što su osamdesetih logore pravila djeca
A devedesetih njihovi roditelji
5.6.2013.
ZA PERSPEKTIVNE
Bio je perspektivni mladi pjesnik
pun bijesa i društvenokritičkog diskursa
njegovi stihovi prštali su od energije
interpunkcijskih znakova
uperenih u državni aparat
kao bajuneti u prsa protivničkih vojnika
na nekim davnim,dalekim bojišnicama
Danas je ostvario svoj potencijal
Sada je perspektivni predsjednik
mladeži jedne desničarske stranke
njegovi bajuneti otupjeli su od laži
koje poezija više nije mogla podnijeti
a u stihovima je ostao samo bijes
njegovih nadređenih i njihovih glasača
Još jedan Pinokio među perspektivnima.
31.10.2013.
