Bacala si poglede žustro ka meni,
Ganjala si dodire, spasenje u sjeni.
Željela si naglo, ućinila si to,
Poželjeh u sebi: '' uradi to ponovo ! ''
U njedrima odzvanjaju uzdasi bolno,
Tišina razbija gorčinu i strast,
Ne ljubi sjenu što odlazi bez glasa,
Ne ljubi ruke hrapavih šaka,
Tačka na zidu ti otima pogled,
Voliš razmišljati o tebi bitnom.
Misli ti plaze po zidu opet,
Sreću kupuješ lovom sitnom.
Po noktima tovjim premazan je otrov,
Ludo što čekaš odobravanja znak,
U tvom srcu očaj pušta korov,
Ubijanjem nade si postala prvak.
Prvak u suvisloj čorbi suša,
Svejedno te miješa vještac vremena.
Možda snagu tvoju, želi da iskuša
Pretežak plećima, postaje teret remena.
U njedrima odzvanjaju uzdasi bolno,
Tišina što razbija gorčinu i strast.
Ne ljubi sjenu što odlazi bez glasa
Ne ljubi ruke hrapavih šaka .
UPUĆUJEŠ RIJEČI LAŽLJIVE I GORKE
Još jedan šamar,
U glavi tutanj,
Pogled ka tebi
Postaje mutan.
Za sitne pare si prodala snove,
Pučinom nebeskom duše se love.
U beskraj gluposti šalješ svoje,
Za sitne pare si prodala snove.
Užitak ti raduje taloge crne,
'' Idi u materinu, bijedni crve ! ''
U glavi još odzvanja tvoj visoki ton,
Užitak ti raduje taloge crne.
Gluhih telefona igrati se voliš,
Bez ikakve mjere, svježe rane soliš,
Bodove samo za sebe brojiš,
Gluhih telefona igrati se voliš.
Zoveš sotonu za frišku robu,
Za cijenu ne pitaš, sitnica prava.
Trgovac si dušama u ovome dobu,
Zoveš satanu za frišku robu .
Upućuješ riječi lažljive i gorke,
Pred vratima gledaš duge povorke.
Nemirne su pučine tvoje pomorske ,
Upućuješ riječi lažljive i gorke.
MJESEC SVOJ SJAJ POD NAMA JE PROSTRO'O
Pokret je čudan
I uzdah na usni,
Kožom ti kližu
Nervozni prsti !
Soba u tami i tračak nade,
Mozak je stao dok ruke rade.
Srce ti bije, bije k'o ludo,
Sjaj u oku priziva čudo.
Sladunjave riječi ja pričat ću,
Momenat pravi iščekivat ću.
Opojan miris parfema tvoj,
Topi se sa znojem tijela mog.
Jutrom pričaj proklet da sam
Večeras ću biti kratak i jasan.
Da li ti smeta ili se foliraš prosto ?
Mjesec svoj sjaj, pod nama je prostr'o.
Otvoren prozor, publika u travi
Radoznali noćas, postaju i mravi.
Pametan potez i uzdah, režu mrak,
U meni sve jaču pobuđuješ strast.
U košulji skok do kupatila,
Nova se djevojka iz njeg' vratila.
Ja ostajem nijem, dok srce mi bije,
Zadovoljni mužijak u meni se smije.
Za ovaj poduhvat mali se neće znati,
Jer tragovi ljubavi se moraju prati !
PROSJAK
Prosječni prosjak ulicom prosi,
Prosjedi klošar na ulici sjedi.
Milostive oči, poput psa su,
Hrapavi prsti ti unose sumnju.
Unose nemire u krvave dane,
U krvavu tečnost svašta stane.
Klošar sjedi, pogledom motri,
Minule dane kao na osmorti.
Zbog mnogo stvari u jadu se kaje
Danas mu nije mnogo do hrane.
Preplašenih lica, puna ulica,
Slutnje se vežu jedna za drugu,
U njemu se krije tihi ubica,
Ubija dane uz jeftinu cugu.
Koja ga nevolja dovede ovdje ?
Kakva težina mu pritiska grudi ?
S glavom na pladnju pozdravlja sunce,
Pružena ruka čeka, milostive ljude !
Tja čovjek je on, k'o i mi što smo,
Što uzaludno razbaca svoju sreću.
U porocima raznim se tražimo svi,
Samo što ona, se naš'o u smeću.
Prosječni prosjak ulicom prosi,
Prosjedi klošar na ulici sjedi.
Sa bijedom svojom se iole nosi,
K'o probušen đon njegov život vrijedi.
Prosječni prosjak ulicom prosi,
Prosjedi klošar na ulici sjedi.
ISKRIVLJENO LICE
Kriviš lice, razloga ne znaš,
Tražiš trenutak zdrave koncepcije,
Gledaš u lutku što stoji na zidu,
Ništavilom krojiš ritam inspiracije.
Ruke ti drhte, a lice je blijedo
Lomi te izdaja koncentracije.
Noćima budnom drži te košmar,
Ja sam ti produkt halucinacije.
Dubinski hodnici, mračnih sila,
Stvaraju stazu, krvi, promila,
Tragovi ugriza kao spomen stoje
Pod noktima trulež, komadi mesa i kože.
Kičma je ravna, visoko uzdignuta glava,
Proždrljivi pogledi mrse ti pute,
Iznutra, u srži, si polumrtva, jadna,
Guši te očaj, što tobom vlada.
Želja i godine ne idu skladno,
Stope na putu, suprotnog smijera
TI tiskaju strofe, crtau lik,
Pružaju prste, dugačke i duge,
Pružaju utjehu, prigušuju krik.
Sa životom vodiš trojanski rat,
Tebi neprijatelj smrtni, a nekome brat.
Bila si nekad princeza na zrnu graška
Sada tijelo i dušu prodaješ vragu,
Za ono malo zrno bijeloga praška.
KO SI TI? A KO SAM JA?
Gledaš u prazno dok ponestaje riječi
Šutiš, trpiš, to te tješi,
U sebi kriješ samo istine krive,
Među nama više, nema istine.
Jutrom dok gledam tvoje lice
Listam u glavi ispričane priče.
Samo još grubost upravlja nama,
Ostajem nijem, počet će nova svađa!
Ko si ti? A ko sam ja?
Samo dva stranca i prašnjavom gradu
Oštrinom se gade zamišljena lica,
Da li će kraj, zaslužiti paradu?
Gledaš u prazno dok ponestaje riječi,
Čekaš da se samo od sebe riješi,
U sebi kriješ samo poroznu stvar,
Želim znati u čemu je kvar!
Hoću da znam čemu sve ovo,
Zašto pregrmih toliki put,
Na meni sve češće je lice novo,
Moj um postaje kržljav i tup!
Opet je tren da smislim nešto,
Mozak se odveć pretvara u brašno.
Kada me dotakneš dodirom smjelim,
Kada me pogledaš usnama vrelim
Svaki atom u meni strada,
Opet ljubav mnome vlada.
Ali i to, traje na tren,
Dolazi po mene kao mećava,
Zbog toga često ispisujem katren
Bar me u tome, ništa ne spriječava.
TONEMO
Letimo tamo gdje nema visina
Plivajmo tamo gdje vlada suša
Bježimo od sreće, što od nas bježi
Bezimeno zapišimo na zraku ime.
Besmrtnima što umrijet će brzo
Prenijet ću poruku što dobro nosi
Pa neka govore i nijemi i gluhi
O slijepima, ono što vide.
Dole jutro sviće, a sumrak pada,
U doba noći kada dan je,
Svi nešto rade, a niko zaposlen nije.
Tonemo na površini, pučine riječi
Strah se uvlači duboko u kosti,
U atome krvi, mesa i kože.
Kada se crvima ustupi mjesto
Shvatiš da je leš, materija što trune.
MJESEC JE PLOVIO
Mjesec je plovio srebrnim valom,
Prekrio oči šarenim šalom,
Nabraj'o imena zbunjenih ljudi,
Zasta mu dah u gustoj pomrčini.
Pred očima ukazaše se očaj i jad,
Sve veća i jača je bivala glad.
Lešinari kruže oko strvine svoje
Mrtvih i ranjenih puno je more.
A more nasta od suza gorkih,
Sjevnuše munje od pogleda gordih.
Uvenu cvijeće k'o mačem sasječeno,
Opsesija, zavist, to nam je stečeno.
Metak ljubavi leti ka čelu,
Svako krdo juri svome selu.
Duboko u nama rađa se strast,
Želja za krvlju, želja za vlast.
A mjesec leti, iza oblaka se skriva,
San mu je težak, jer na javi čudno sniva.
Teško se miri sa činjenicom tom,
Da upravljat' ne može svojim snom.
I dugo je snivao za srebrnim valom,
Ljubav prizivao izgubljenim ždralom.
Snove niko neće, moći da mu sudi,
Svejedno će ih pobit', jer takvi su ljudi.
POJAČAJ ČEŽNJU ŠTO SLUTNJU TI BUDI
Pojačaj čežnju
Što slutnju ti budi,
Ojačaj srce
Što zlu ćud kudi !
Šansu tišini strpljivo pruži,
Bolu da rastapa tonove žarke,
U besmislu gluvom trpi i rži,
Maštom golicaj svjetlosti jarke !
Bujicom ćutanja, titanik plovi,
Rijekom sjećanja protiču snovi,
Pružene šanse, žustro ti lovi,
U skladnom se redu, nižu padovi novi !
Čemerna nada se ponovo rađa,
U glavi druid, ljudska lica mućka,
U očima našim krije se svađa,
Što se iza suvih riječi huška ?
Nebo je noćas
Saveznik tvoj,
Ako promjeniš kas,
Izgubit ćeš boj !
Ojačaj srce
Što zlu ćud kudi,
Pojačaj čežnju
Što slutnju ti budi !
POD NOKTOM ŽAL K´O CRNINU KRIJEŠ
Tvoje misli su mračne,
Tvoje misli su tačne,
Nanešene su traume,
Srce iskrvavljuje.
Svaki pogled krije misao,
Iza svake misli, kovan je stih,
Ja sam totalno isključen,
Isključen od svijeta i svih.
Pomičeš usne, sričeš riječi,
Noćas ništa ne može da te spriječi.
Žaoka boli zarivena u meso,
Zrnce boli skriveno u kosti.
Pod noktom žal, k'o crninu kriješ,
Sa porivima svojim moraš da se biješ.
Kutovi usana podrhtavaju naglo,
Osjećaje lijepiš k'o napuklo staklo.
Mozaično pomičeš ledene prste,
Ledenu stijenu, što tone ka dnu.
U izvorištu očiju, presušiše suze,
Jecaji konačno, plaze na površinu.
Crte tvog' lica postaju grube,
Niti sreće se lagano gube.
Tuga i očaj u tebi se bude,
Tišina i mrak noćas nam sude.