Znam da se ne mogu izboriti sa vatrom
samo sam ljudsko biće
Nemam velikih očekivanja ni od tebe
ni od sebe
Valjda to dođe s godinama
Ne vraćam se
ne vraćam se nigdje
Neću uzeti antidepresiv da bi tvoje riječi
oštre kao ružino trnje
zvučale nježno kao orhideja
Da li znaš koliko je orhideja rijetka?
I kroz koje sve močvare moraš proći da dođeš do nje?
Neću uzeti painkillere da me umine upozoravajuća bol
U nogama omotananih drvećem
Oh, Justine, moja Justine…
Korijeni naših očeva
Ne, neću uzeti fenixe da spriječim povraćanje
tuđih riječi koje su se organski uvukle u krv
Zagadile mi utrobu
Neću uzeti xanax da spriječim ono što mi se iz daljine čini kao smrt
A samo je glad, užasna glad za tijelom
Tvojim tijelom
Znaš li ti da ne mogu da spavam
Znaš li ti šta to znači
za vjernicu poput mene?
Nemoj mi reći šta znaš
I do čega si sve došao
Kako je Marks sve bio u pravu, i kako nema poezije poslije
Baudelaira
Svoje objave ostavi za drugove, drumove, mazohističke hartije,
Ceremonije,
Facebook statuse,
Žene koje će da peru tvoje halje od stvrdnute sperme
Već zatrovane dječake koji će biti poput tebe
Koji će hodati oko tebe
Koji će ti dodavati pivo kojim ćeš uništavati to tanko,
Paćeničko tijelo
Meni govori samo pogledom
Skini košulju
Žilet ti je na ormariću
Sterilan je
Kao i sve ovdje
I krvari
Krvari za mene
U KREVETU SA MADONNOM
revolucija se dogodila
davno prije
krv se pretvorila u vodu
koja sada protiče
po staklu
između nas
ali
ali
on opet govori o revoluciji
spava sa madonnom
u nebu njezinih očiju ili pičke
a ja
opsesivno-kompulsivno jedem kolač
na kraju povijesti
upravo je to i ostalo
kolač i
čaša vode
BUKOWSKOM
Lako je bilo njemu
Bio je pijanica
Pokušaj trezveno pisati
Pokušaj trezveno koračati kroz život
Pokušaj trezveno vidjeti svijet oko sebe
Bez dodanih boja
Zamagljenih krajeva
Bez tla koji te nosi
Ne kažem da je bolji ili lošiji
Samo je
Drugačiji
Sa alkoholom nikad nisi sam
Kao ni sa cigaretom
Lako je bilo Bukowskom
Imao je gužvu
I uvijek mu je bilo lijepo