video sam,
legende rokenrola napuštaju klubove
i menjaju ih crkvama
dok oni nestaju
džankiji menjaju jednog boga drugim
kao dilere
video sam slobodne ljude
kako prodaju svest za jeftinu relikviju
svet u bari novca, udavljen
video sam
industrija noći osvajaja grad
tokom policijskog časa
umrlice mole za sliku kukuruznog hleba,
video sam veštice klonule na metli
ozlojeđene, frigidne
video sam paničan strah od prehlade
i nazvao dušu semenom nerođene bolesti,
dali su mi lekove za obične suze
doktori,
gledao sam polja kao groblja
drugove mi kriju, dugove u kutiji za crne dane
heroji sa deponija donose hleb
kukavice mesto nagrada podmeću đubre
bunt je izašao na listi novih psihičkih
bolesti
danas
knjige opet ugrađene u crkvene porte,
linija vremena iskrivljena od trenja kočenja
video sam
prazna postrojenja i radnike
tamo sahranjene, razapete, zaboravljene
video sam noćna straža krvavih pogleda
odmerava plen
deca glume starije vehabije,
glume starije u restoranima brze hrane
očevi sa manje mozga od nepismenih dedova
video sam
zemlje razdeljene među braćom, na države,
razdeljene na polove, univerzume, prodate
za dolar
video sam zatvore
sa boljim uslovima za život
video sam robove
kako osvanu mladi a ostare do noći
da je izbor cipela dovoljan kao primer slobode
video sam zlotvore
kako uče one, kojima se oduzima sve, da govore Još
video sam
predsednik kaže da mu se bog obratio
a senator igra poker
dok se raspravlja o vazdušnom napadu
video sam da je strast jedino hemijsko oružje
sve mogućnosti odlaze
i izlaze knjige rezervne istorije, štampane
video sam braću i sestre izgubljene od doma
izbegle u pustinje
video sam život
kao celuloid i tuđ dosadan san
u kojem živimo
ANTOLOGIJA
Danas
su antologičari telefonskih imenika
izašli na ulice i razmenili poeziju
iz svojih elektronskih biblioteka
kontakata poređanih po abecedi
pod mučnim okolnostima skrivenih
u spiskove stanara
nagrađeni od kućnih saveta
vojnih starešina, kućnih ljubimaca
i fudbalskih klubova sa levičarskim imenima
Danas
su antologičari kućnih dostava
objavili svoje omiljene pertle
pod rednim brojem cipela i po boji kože
objavile i čarape otiske stopala
koje bi potom prebrojala biblioteka koraka
trotoarima što vode do visoko nasađenih sedenja
na nekim jeftinim stolicama, sa uvaženim izgledom
Danas
su antologičari poljubaca
objavili tri knjige u obraz i jednu u usta,
iz telefonske biblioteke nove Aleksandrije
potpisane od strane stvaralaca rasa
ukusa i tragova gorčine parfema
sa polica porodičnih uzora
i domaćih zadataka na temu noćnih izlazaka
u društvu novopečenih antologičara
i duševnih hroničara
Danas
su antologičari objavili još jednu antologiju dana
iz biblioteke nedela
Top deset vikenada najuspelije popijenih kafa
sa top deset kontakata iz knjige sabranih antologija
najboljih srkača kajmaka sa površine
Danas
su na ulice izašle sve hodajuće antologije
objavljene u dnevnim novinama u odeljku kulture
skinute sa polica biblioteke Crna magija
premeštene na bolje pozicije
unapređene u konsultante za javne odnose sa budućim sastavljačima
Antologije izjava slučajnih prolaznika
Danas
je izašla još jedna antologija sekunde i trenutka
obrojavanja do objave konačne crne i bele liste kontakata
imenika sa porukama beskrajnih početaka
ispisanih sa: Sedim ovde i sedeću doveka
Danas
je objavljena antologija razređenih opredelenja
i razgradjenih lako-primljenih nagrada
sa liste prilagodljivih kontakata za Sunčano pododne
sabranih dela dečijih bolesti i početničkih grešaka
iz knjige crvenih kartona bez sportskih revanširanja
Danas
sam čitao novu antologiju Komšiluka
antologiju Rekla Kazala
antologiju Baba Žvaka
antologiju Radio Mileva
Šio mi ga Đura antologiju modela
carevog novog odela
NAŠA PESMA
ovo je moje parče mesa
i ne daj ga nikom
ne prodaj ga,
ne odaj
makar bila gladna, žedna
i plakala danima
sakrij ga duboko u dlan,
u rupu i zakopaj
ne stavljaj krst
neka bude tu tvoja zemlja
i tvoje drvo
ne daj da me pojedu prazna usta
da od mene naprave džem
nikom ne daj
da se mnome naslađuje
UGAŠENI
U dimnjacima
ostaci naših želja
u dimnjacima
naši odbegli životi
Razbacani po brdima
sa nebesa popadali
ostaci naših vizija
po prašini
od gladi zaspali
od gladi pomrli
u četiri ćoška skupljeni
Naši koraci na haubama
na farovima
na obrvama rastopljeni
po lancima nanizani
u poterama raspisani
Naši laveži na nišanu
poderani i razbacani po snegu
kao tragovi krvi
Naši dani ledeni
po kaputima rastopljeni
putuju sa kišom
pod nogama razvodnjeni
EL TOPO
pukovnik je truo,
ne sanja više moć
njegova stara vinčestarka
raspukla nadvoje
razuzdana sablja
davno zakopana u pesku
truni se njegovo divovsko teleso
rekao je
da će ubiti svakog ko me takne
sama sam
kao ničija prigoda
i moja prekost je sama,
kao podlost
rekao je,
da će svet zbog mene rasporiti
a sad stoje grane moje savladane,
neko žuto lišće cvili
kao naša slabost, na posletku
I ništa je ono što je bilo!
moj vrag se rastrzao kao bitka
u dvoboj sa vetrom
pukovnik je go,
na ledini, živ
sukrvica golica tabane
a moja suknja
brani me od večnosti
O, gospodaru
naše su se zemlje
otvorile prazne, kao jendeci
meni reci,
kud da idem
kad ti ostaješ tu, bez ruku
ko te je prokleo
da budeš san,
kao nijedna sam rođena
da te sledim
nisi mi srce,
nego prostranstvo pusto zaledio
Pukovniče!
postala je slatka
ova voda iz jarka,
i um izumire od pitanja
kopaš moj bol pogledom,
pa ga džaraš kao ničiju smrt
Zašto u ovo sunce bleneš nem?
zašto ne iscrtaš
po ovoj pustinji krug,
da u njega izlijem krv, svoju, svu
čekam stopala tvoja
da zamirišu na polja
pred nama,
i da me zasmeju
zašto ležiš
na ovom pesku
dok klečim pred tobom
sama, pevajući
Čemu u tebi pitanja jarca?
zar te je sahranio
ovaj konj koga sada jaše
bezglava spodoba
koja se izdaje za brata
i deli nam doručke
O, pukovniče!
gde ti je glava mlada,
da me miluje mirnim snom,
zar su ti utrnule desni na kopejki
i dalje sanjam bič tvoj
na predelima,
koje si posve voleo ljubiti
i dalje
kao beli zec u mraku šešira
čekam da izvučeš me
iz mrkog pitanja
na svetlost dana
da bacim grudi ti na lice
prospem ih preko granica
od kojih lako okrećeš glavu
vidi grudi moje
one splav su za snove,
a ne to sunce, od kojeg si zatreptao
jedi voće ovo
kao lice moje međ nogama
trideset i devet dana,
da te ne ubijem
pukovniče,
jareća si lešina anđela